23 rujna 2017

desanka

Malo mi je dosadno i zamarajuće da kucam samo desnom rukom jer ide puno sporo. Jeste brže nego kad tipkam na telefonu ali je frustrirajuće kad ti dojučerašnjih deset minuta zabave preko noći postane rad od pola sata. Kao što je šetnja od pola sata odmarajuća, a dvosatno pešačenje već ulazi u sferu "treninga". A hteo sam da pišem o gluposti koju sam sanjao :-)

San počinje tako što sam od ortopeda dobio uput za snimanje, za koje ne postoji potrebna oprema u bolnici. Na uputu stoji adresa i broj telefona i Lola i ja smo zapucali do tog odredišta negde u daljem predgrađu. Praktično već dolaziš u neko selo. Da sve bude potpuno bizarno, došli smo city biciklama. Burazeru ako možeš da dohvatiš guvernalu i da upravljaš biciklom, ne moraš se brinuti za ključnu kost, to je dokaz da ti je čvrsta kao od kamena.

Bez obzira na taj propust u scenariju...

ČOVEČE KUCANJE JEDNOM RUKOM JE KAO DA SAM NA ZAGREBAČKI MARATON KRENUO AUTOPUTEM - PEŠKE!!!! OVOME SE NAZIRE KRAJ

... ja ulazim kroz neku kapiju i vidim grupicu ljudi koji čekaju na Doktora. On je navodno "negde u gradu" i ja čekam pitajući se kakav to moćan skener može da se nalazi u nekom prigradskom selu, u malom trošnom kućerku. I slušajući šta pričaju ljudi pored, u trenu shvatam da se ne radi ni o kakvom lekaru već o nekom lokalnom vraču kostolomcu koji namešta iščašenja!!!!

Sav preneražen se vraćam do Lole i kažem joj - ona kurva od ortopeda nije smeo da mi kaže da je nesposoban da mi namesti rame, nego me je poslao kod ovog domoroca, sa nekom farsom od službenog uputa, da ja do zadnjeg časa ne saznam gde uopšte idem!

Dalje odatle nisam sanjao ili se barem ne sećam, što je nakon onog udarca i potresa mozga sudbina bar 50% stvari koje su mi se dogodile. Što bi reko Bajaga - ne pamtim ništa, čoveče.

Kad smo već kod pešačenja juče sam prvi put 7 dana od preloma izašao iz kuće (neurolog je prema jačini potresa mozga odredio mirovanje od 10 dana) i iz 4 šetnje nakupio 12km, a danas samo 8km ali u komadu. Nosio sam fotoaparat pa se može reći da sam bio više na izletu nego na pešačenju.

Nema komentara:

Objavi komentar