16 listopada 2017

trula kobila

koja je ovo kvalitetna sačekuša bila, pre svanuća. on iz lifta u 06:20 a ja cap za vrat. kaže doktor da još 5-6 dana nosim ove okove, pa na snimanje. to se otprilike poklapa sa NS maratonom. možda odem na rentgen u petak. sad je najvažnije po hitnom se postupku utrenirati za 10.5km neprekidnog trčanja. ej živote, zebro na tufne.

tek je ponedeljak, hm? u četvrtak bih mogao 2x5km. onda može u utorak nekoliko puta po 2km a ponedeljak i sredu da ostavim za nešto kraće. možda danas odem na pomoćni teren da trčim dijagonale. samo da se ne sapletem po džombastoj travi. ej živote, probušena kofo.

ili da probam na nekom drugom stadionu, hm? gore gde je atl. klub mogu da naletim i na trenera Harija i da ga pitam da li će i ove godine praviti trku od 10km kod pivare. to je uvek istog datuma, 28.10. dakle subota. ej živote, suva šljivo.

dan kasnije 29.10. je lokalni Vidra Trail koji mi je izvan svakog razmatranja sa ovako rovitim prelomom, ali ako u tu nedelju nema trke na Adi Ciganliji onda bih mogao na tom trailu nešto da pripomognem, dodajem, usmeravam, popisujem, slikam, kajgod. ej živote, golube na grani.

rekao je doktor da će me napuknuta rebra boleti "onoliko dana koliko imam godina". eto prilike da izmerim koliko mi je telo "staro". za sad je prošao 31 dan a još uvek boli. ej živote, trula višnjo.

Nema komentara:

Objavi komentar