17 veljače 2018

1/2

Pola plana je ispunjeno. Detaljnije o samoj trci u Brtonigli ću napisati kada dođem kući. Organizacija naravno besprekorna, kao što su nas Trickeri već navikli/razmazili.

Tok trke mi je uglavnom odgovarao. Imao sam kratku krizu samopouzdanja negde oko sredine staze, no konkurencija me je ubrzo iz strepnje lansirala nazad u euforiju. Poslednju trećinu sam već u sebi slavio trijumf jer mi je pre trke podijum bio samo san, nikako nešto podrazumevano.

Nakon što sam se prošlog vikenda dan nakon praćakanja u osiječkom blatu namučio na brdskoj ligi Japetić, sada već znam šta da očekujem sutra na Ivančici. Ovaj put sam u blatu proveo 50 umesto 60 minuta, a hej možda sam u zadnjih 7 dana malo i ojačao? Iva je svakako teža od Japa. Problem je rani start u 9h pa mi sleduje smanjena porcija spavanja, šmrc.

Ako stignem (opet lažem, c, c, c...) nabaciću posle nedelje još jedan mini blog o patikama jer svaki vikend donese neku novu tragi-romansu sa savršenim nastavkom.

Popio sam uz večeru CELO Favorit pivo iako sam sutra autsajder. Zbog ravnoteže među zvezdama. Pun intended, jer me neki neupućeni još uvek smatraju zvijezdom.
Blago meni!
A teško njima :-P

Nema komentara:

Objavi komentar