22 rujna 2019

E pa što

Naj volem kad izbaksuziram na dobro. Lola je skoknula do Policije da proveri da možda pasoši nisu gotovi nakon 5 dana, iako su nam rekli 7-10. Čim sam čuo zvono telefona znao sam zašto me zove. Da dâm otisak prsta i potpišem, pre preuzimanja.
Pola sata kasnije smo već bili spakovani, frendu koji organizuje VŽ Half sam javio da dolazimo i brojevi nas već čekaju, a frajeru koji je org. koncert Marisse Nadler u ZG sam poslao poruku da nam odvoji 2 karte.
Tri sata kasnije momku na granici smo rekli kako ima čast da prvi udari pečat, osam sati kasnije smo izašli iz apartmana na samo 150m od Save i prošetali još toliko do Močvare te nakon uručenja razglednice u vidu VA piva još dobili karte po promo cenama.
Evo sutradan, nakon 6 sati kratkog ali tvrdog (?) spavanja, još valja dići guzicu i otići na polumaraton no nakon ovako ludog prvog dana vikenda ne verujem da će mi se danas igde žuriti, trčanje će biti samo način da presabiram utiske i odložim buđenje iz ovog polusna.

Nema komentara:

Objavi komentar