10 rujna 2019

uspeh, privremeni

pa eto, izdržao sam već dva dana, a mislim da ću i sutrašnji.
juče sam otišao na jedan napušteni put ka fabrici koja više ne radi, sa namerom da tamo "uradim nešto".
ima tu skoro kilometar, prvo u neprimetnom pa u blagom tj primetnom nagibu pa na vrhu opet malo ravnjikavog.

i kao, upaliću neki merni instrument pa ću da odmerim od negde do negde, da nečim obeležim ili zapamtim drvo, zakrpu na putu, bilo šta, pa ću da udarim nekoliko deonica.
međutim naišao sam na liniju pored koje je pisalo cilj.
i na drugu na kojoj piše start.
pa sam izmerio razmak i dva puta mi je pokazalo 150m.

zašto bih ja sad pametovao i tražio gde počinje i završava se 300m, 400m, 200m, kad mi je sudbina poslala crtice na putu.
i tako sam otrčao desetak tih 150-tki, i posle njih jednu 400-tku.
nisu to bile deonice ni sprintevi, više eto da vidim kako to izgleda.

sudeći po velikom broju dvokoraka nisam bio odmoran, jer mi za 150m ne bi trebalo više od 50 a ja sam bio bliži broju 60.
nizbrdo možda malo manje.
očito sam vrteo sitne korake, iz nekog razloga.
ili umor ili telesna težina ili sam izgubio tehniku odnosno snagu u leđima i ramenima pa je trpela i koordinacija.

nisam se pokolebao, jutros sam otišao na lagano trčanje i bilo mi je i bolno i sporo.
izgleda da sam do te mere nenaviknut na brzo trčanje da me je od onih desetak, umorilo poslednjih nekoliko 150-tki koje sam zalegao malo jače.
nisam hteo da dodatno mrcvarim zadnje lože pa sam popodne otišao na najstrmiji uspon koji sam imao na raspolaganju, a da je u hladu.
do tamo 11km biciklom, pa na trčanje, zagrevanje pa uphill juriši.
izvukao sam 5 puta po 400m a koliko sam strm uspon odabrao reći će vam podatak da sam to trčao oko 3 minuta, pa posle 10-15 sekundi brže s tim da sam zadnji baš onako lepo cepnuo.
još čitav kilometar rastrčavanja pa biciklom nazad kući.


Nema komentara:

Objavi komentar