30 siječnja 2021

čipovanje

baš me zanimalo kako će se čipovanje odraziti na trčanje, da li ću dobiti neke parking senzore pa manje padati, asistenciju praćenja linije, erbegove ili automatsku klimu.
a sve je došlo iznenada, bukvalno u pola sata poziv pripremanje odlazak na lokaciju popunjavanje upitnika potpisivanje izjave da neću prodati ni iznajmljivati čip stranim državljanima ni migrantima, i na kraju pristanak da se u moje krhko telo spreme obavezni oglašivački i kolačići za praćenje of lajn aktivnosti.

krenuo sam oprezno, biciklom do reke i to u terminu kada se ceo grad šeta, da sve bude kao u onim filmovima i serijama gde glavni junak pada a neko odmah klekne pored njega, podigne mu glavu u krilo kao kosovka devojka onom posrnulom junaku i počne da viče DA LI JE U BLIZINI NEKI LEKAR, ENI KAJND OV A DOKTOR ARAUND, a ja kakve sam popišane sreće opet bi me neka veterinarka opravljala papagajkama.

i kao ajd pola ajd polako, ajd laga ajd lagano, ali ne, noge počeše da divljaju, valjda je čip to izračunao da moram milju za šest minuta a ne za kilometar i odoše noge a ja drž za njima pa uzbrdo pa nizbrdo i nakon 2.5km rekoh STOP neće mene niko ubiti ovako mladog i perspektivnog.


tu sam saišao na prugu, malo fotkao pejzažnu arhitekturu, mostove tunele i kanjone, onda sam se nakon jednog tunela setio stare slave kako sam tuda trčao polumaraton i rekoh ajd da spičim između dva tunela jednu dugačku krivinu ako je moguće po 6 minuta, i taj pravac je bio nekih 500m ali sam posle 400 opet stao nešto da fotografišem i tako istrčah 400-tku.

inače sam sve snimao telefonom da mi garmin ne bi srao kako previše treniram, eno ga sad mi saopštava kako mi OPORAVAK TEČE PO PLANU, pa naravno da teče glupa ženska glavo kad sam te ostavio na trpezarijskom stolu da te mačke čuvaju.

još malo planinarenja kasnije sam se opet obrušio polu-nizbrdo, to leti to poleće to uzleće, iskreno razmišljam da nastavim svakog dana da idem na čipovanje, samo da krenem gradom i da skupljam izgubljene lične karte i tako na jedno 19 raznih imena da se vakcinišem i onda od 20-og dana da krenem na revakcine i nakon toga da mi daju 40 dana ono kad ti i duša poleće a ne samo nebo i mišn akomplišd.

e a između dva spusta vratolomnim čip brzinama sam ubacio jedno istraživanje pa upao u neke močvare i tu sam shvatio da treba da se ažurira navigacija u čipu, brzinu i šaltanje  je dobro savladao ali mu snalaženje glede elementarnih nepogoda nije jača strana. evo tek nakon pola dana sam povezao da se ono budženje automobila zove chip tuning, dakle to su mi uradili, hvala. sutra bih mogao nešto tipa polumaraton od promena 1km/1km ili nešto slično.

Nema komentara:

Objavi komentar