27 listopada 2022

gušenje i vatra!

to su dva zasebna topika, topic-a, teme
jedno je san a drugo je java, doduše virtuelna.
prvo ide ovo Drugo.
pre dosta godina smo radili neki psiho test, ne znam ni kojim povodom, ni da li beše u vojsci ili na faksu ili nešto treće.
i jedno od pitanja je bilo, zamisli da sediš u bioskopu ili pozorištu, i da primetiš da u jednom uglu nešto počinje da gori, šta bi odmah uradio?
ja sam bez trunke razmišljanja odgovorio - viknuo bih VATRAAAA!!!
moj odgovor je ostao zabeležen.

pre deset ili čak dvadeset godina, kada više nisam bio omladinac nego ono što zovu odrastao čovek, pomislio sam - kakva sam bio budala! pa svi bi nagrnuli da beže, ostao bih zarobljen u gomili... danas, samo bih povukao nekog pored sebe ako nisam došao na predstavu sâm, šapnuo bih mu "bežmo tiho, tamo nešto gori" i izvukao se kao puvež iz gaća iz dvorane. jednom izvan na sigurnom, potražio bih čuvara ili protivpožarni aparat itd itd.

pre nekoliko godina pak, kada sam na sve to zaboravio, slučajno sam naišao na neki opet psihološki tekst o logici čopora, gde se konkretno govorilo o antilopama valjda. 
kada primeti predatora, prva antilopa koja mu je verovatno i najbliža, pustila bi glasan krik, i tako nesvesno ugrožavajući upravo sebe (jer će lav prvo na nju jurnuti) spasila ostatak stada. dakle u tom testu sam ispao glupava antilopa, koja bi ostala pregažena na podu bioskopa dok krdo preko mene tutnji ka uzanim izlaznim vratima. 
baš zlatan i neslavan podatak za C.V.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

drugi deo priče je o snu od pre par dana, tojest noći. 
katkad mi se dogodi da mi se nešto u grlu zakači, zagrcnem se, obično ako pred spavanje popijem neku šumeću multivita tabletu. 
ne što mislim da mi fali vitamina nego što nema kalorija, pa da ne pijem neke šećerne sokove, a eto, da nije baš voda.
i tada obično počnem da sanjam kako (se nalazim negde i... ) nemam vazduha, ako se zakašljem izdahnuću i ono malo što imam u plućima a od grebanja ne mogu da udahnem novi vazduh, i obično se tu negde probudim i nakon par sekundi kašlja ustanem da popijem čašu vode i vratim se na spavanje.

ovaj put pak, sanjam maltene skroz ono što mi se upravo događa, misleći da sam budan.
pokriven sam preko glave, spavam, ležim na leđima sa rukama uz telo.
budim se, nemam vazduha, nešto mi je u grlu, ne mogu da udahnem jer to proizvodi još veći kašalj, ako pokušam da udahnem kubni cm vazduha ja iskašljem deset i u plućima mi se pravi sve veći vakuum.
(kao da postoji ređi i gušći vakum jelte, ali shvatili ste poentu barem vi sa diplomom prirodnih nauka)
pokušavam da desnom rukom gurnem i probudim Lolu koja spava pored, ruka mi je oduzeta, ne mogu ni prekrivač da pomerim.
onda bih nekako da odgurnem pokrivač sa glave, ali nemam ni za to snage, sve mi je teže, već gubim svest, gušim se potpuno, i umesto tuge nad sudbinom počinje da mi se razvija snažan osećaj OGORČENOSTI.
kao ono na tegli, kad piše "zelene ogorčene masline".
(u tri lepe materine, zar na ovakav način da umrem, koja patetika!!!!
besan sam na takav scenario, istovremeno očajan)
u tom času se budim praktično iz smrti, bacam sve sa sebe, sedam na ivicu kreveta i kašljem pola minuta.
živ sam, čoveče, koje olakšanje!
... i koja trauma.

Nema komentara:

Objavi komentar