01 kolovoza 2012

blog (13579)

baš mi je bila zanimljiva jedna situacija, juče
jedna fejs-poznanica je na svom profilu podelila jednu priču
i sad, stisnem ja na tu priču, vidim da piše da je to "izveštaj sa trke"
sa neke ultre
čitao sam na desetine tih izveštaja sa ultri, i uglavnom mi je to bilo zanimljivo
pišu ljudi sve i svašta, i gotovo uvek važi ono pravilo da
"što neko duže trči trku, toliko duži mu je izveštaj" :-)

jednom sam o tome pisao poseban blog, o nekoj ženi koja je trčala svoj prvi maraton
"na prvom kilometru je mahao tata i ja sam se setila kada sam pošla u školu, kako mi je mahao ... , ... , ... , ... - a na drugom kilometru mi je tetka dodala kolač, a recept ide ovako: ... , ... , ... , ... - a na trećem kilometru mi je mahala koleginica sa faksa i ja sam se setila maturske večeri, a haljina mi je izgledala ovako ... , ... , ... , ... - a na četvrtom kilometru sam osetila grč u stomaku, jer sam doručkovala ... , ... , ... , .. , ... - a na petom kilometru sam ugledala oblake, evo link na moj album fotografija oblaka, obratite pažnju na fotke broj 1232154356436, 234536432463467, 3465463432634, jer mi liče na ... , ... , ... , ... , ... - a na šestom kilometru ..."
sestrooooooo!!!! ako ti imaš vremena da kucaš deset dana,
imaj milosti prema nama, jer nema svako deset dana fore da čita tvoja trabunjanja!
kasnije sam i sâm pisao blogove tipa "rat i mir",
zvali su me tolstoj, ali sam se trudio da "ne smaram" 
(koristim ovaj moderan izraz da bi me novovremensko čitalaštvo razumelo)

dakle, ja sam se trudio da sve objasnim posebno, svakom ono što ga zanima
pisao sam blog 6 godina, i još uvek ga pišem ali ne baš svaki dan
prošao me je taj elan, previše je bilo parazita a ja im jedina hrana...
elem ja sam to ovako radio - sve o čemu sam razmišljao, išlo je pod razmišljanja
sve terminologija je imala posebne postove
imao sam zaseban članak o tome šta je to Fajter, šta je Svileni
(dve suprotne pojave iz mitologije jogginga)
imao sam poseban članak o Tempić-u (intenzitet treninga, TrejdMark Zjec tj Ja)
i još o mnogo čemu, trista raznih sitnica i trica
a ovaj dečko, on je naizgled napravio sto-u-jedan
on je nakon trke napisao blog, ili nije blog, neki CV, neku kombu,
i tu je morao SVE da objasni odjednom, 
sve svoje poglede na svet i trčanje, treninge i život,
pa red cigle red maltera to ide paralelno sa tom ultrom,
a ultra trajeeeeeeeeeeee... :-)
i sad, možda je to simpa ljudima koji ga poznaju,
tipa - njihov frend je rešio da se otvori i da u jednom dahu napiše sve što ima,
sve što mu se u glavi nakupljalo par godina otkako trenira za tu ultru
a ja gledam u taj tekst i na svakih par rečenica se gubim,
stalno se paraju neki konci u raznim smerovima i odlaze svojim pravcima,
očigledno se radi o talentu za blogovanje, nekom introvertnom tipu
koji je tako dobio napad ekstrovertnosti (sve kapiram jer prepoznajem)
ali je taj bećarski paprikaš emocija i razmišljanja (ovo je kompliment, ja volim sataraš)
totalno neprobavljiv nekome ko se sa tim dečkom/momkom sreće prvi put
on bi fino trebao da počne da piše blog (ovo je opet kompliment)
da malo razradi terminologiju, šta je ovo šta je ono,
da malo upozna potencijalne čitatelje sa pripremama za tu ultru,
da u sklopu toga izbaci neka razmišljanja, filozofije, strahove, nadanja,
a kad bi nakon toga došao red da opiše samu trku,
imao bi puno više prostora za sve što nije obradio ranije.

tako sam i ja radio, i opet sam dolazio u situaciju na npr Plitvički Maraton
(tamo neke godine)
opišem u desetak nastavaka od po 3 kucane strane svaki, no ipak...
ljudi su već znali šta znači svaki moj trejdmarkovani izraz, 
svi koji su to pratili bili su već pripremljeni na skoro sve što će slediti.
jednostavno, ako voliš da pišeš, piši
piši nedeljama, mesecima, godinama, nemoj da se ustežeš
i onda kao vulkan koji je nekoliko godina mirovao, vruuuummmm, zatrpaš planetu
eto tako sam ja shvatio tu situaciju, bez ikakve želje da kritikujem
čisto bih voleo da i taj momak počne da piše blog, ako već u sebi ima materijala
pa bi se već polako upoznali, skužili, pratili, bez zabune i neočekivanih pljuskova

ne znam da li sam uspeo da objasnim koji je MOJ problem,
jer o tome se radi
neko drugi verovatno nema oko ovoga nikakav problem, i ja mu zavidim
možda je neko drugi već pripremljen na oluju reči i bujicu doživljaja,
možda sam ja neki problematičan tip kome mora da se sve daje na kašičicu?
još ću na kraju da ispadnem ja isto što i Veki, 
koji mi je jednom prilikom rekao, za 10 puta kraći članak:
"skrati ovo na 10%, inače ga niko neće čitati" :-)
odnosno što bi rekao Tom nakon što su ga pobedili Jerry i drugi miševi
"ako im ne možeš ništa, a ti im se pridruži!"

no nadam se da se nikada neću pridružiti luzerskoj populaciji,
onima koji bi sve da skrate i pojednostave.
ja volim kada neko IMA šta da kaže, 
kada neko ima TOLIKO toga da kaže, da to ne može da se skrati!
ali ipak, samo do neke mere.
ipak ljudi, ako JA kažem da je nešto preopširno, 
ja kojeg su čitali 5 godina svako jutro po 20 minuta,
e onda ta tvrdnja ipak ima neku težinu :-)

Nema komentara:

Objavi komentar