28 prosinca 2017

fakti

Fakat više nema one stare redovne publike na blogu. One o kojoj sam pisao pre dan-dva. Sad kad pogledam statistike tačno se uvek pojavi isti broj onih koji pročitaju u roku od prvih pola dana, pa onih 24-časovnjaka, pa ešalon onih "sutra ćemo", i tako sve do negde 3-4 dana nakon svakog teksta. A dobro. Kakve veze ima sve to uopšte. Pisanje vredi i dok čita samo jedan poslednji Mohikanac, a tek ako ih je broj dvocifren ooohhhooooo...

Mislim da sam uspeo da pronađem NOVI IZAZOV. Evo o čemu se radi. Danas sam malo "pokidan" onim juče lomatanjem i glumljenjem lokomotive otišao na jedan tu half-ić koji sam ranijih godina redovno trčao kao tempo-trening. Težak je taj half do zla boga. Jesu putevi veliki i široki i asfaltirani i tako to, dobro jedan deo je i propao. Ali sve je gore-dole a ima i oštrih delova, zbog kojih stalno većam da li je krug teži na ovu ili na onu stranu. Jer je jednako čupavo popeti se uz strm nagib, a opet ako ga izbegneš onda te dočeka nizbrdo.

Jedan tu mostić preko kojeg sam gotovo stalno trčao "onih godina" je odnela poplava 2012-te pa od tada imam rezervne kombinacije koje više nisu rezervne nego default-ne. Sada mi je i taj krug postao 21.0 km a bio je 20.7 km i uvek sam ga pisao kao 21. Danas sam ga otrčao (tako polu-umoran) za 1h47, a nekada sam ga redovno "lešio" za 1h38-1h42. Doduše ono je bilo krvničko trčanje "na nož" a danas je bio negde tempo a negde tempić, zbog ovog silnog zatezanja u listovima i kukovima.

Sve se to može izračunati bez puno muke. Pa kontam da bi izazov mogao da bude ovakav. Da pokušam da što više "priđem" starim vremenima sa treninga. Bogme se tu nakupilo dobrih 10 godina otkako sam bio u onoj životnoj formi. Maratone više ne mogu po 4min i par sekundi /km, a ni polumaratone ne mogu po 3'45''. Kontam da bi skroz simpa izazov bio da stalno merim razliku.

Imam ovde sijaset staza, na svaku stranu mogu da izmerim 21km ili 10km a imam i nekih krugova poput današnjeg, i to više. Doći na 30s/km od onog Najboljeg sebe, pa pokušati na nekoj od staza doći do "samo" 28, 27 sekundi zaostatka, to bi mogla da bude sasvim fina motvacija. Probati na kraćim i na dužim treninzima. Hmmmm... 2018-ta bi mogla da počne na jako zanimljiv način. A svaki taj test bi se itekako računao kao dobar trening.

Kako vi koji ste prošli kroz svoje najbrže dane podnosite taj pad, i da li se usuđujete da izmerite razliku, ili radije izbegnete suočavanje sa istinom? Buuuuu...


2 komentara:

  1. Istinu ne smiješ priznati niti kad te stave na inkvizicijske muke jer kad si to priznaš počet će da ti se topi motivacija. Bolje je praviti se lud. Ono kao ja nemam pojma što su to godine. Ili što mene zanima ako neko ima 30 ja ga opet želim rasturiti iako je vjerojatnije da ću rasturiti sebe što se uglavnom i događa. Samo smanji brate one horor treninge i utrkivanje sa vlakom to je kao potezanje đavla za rep. Sretno ti bilo u Novoj 2018. godini

    OdgovoriIzbriši
  2. Prica se u policiji da su mesecima pokusavali da pronadju tvoj blog...stalno nesto menjas, brises, sakrivas, dopizdi ljudima igranje detektiva i onda ostali krivi, uvek neko drugi kriv, pusti malo link na par mesta pa ces videti posete...ako ti je uopste do toga stalo

    OdgovoriIzbriši