25 lipnja 2022

naj naj najneuspešnije

uvek treba pomerati granice, pa čak i one u neuspešnosti.
ali nije sve u tome, dan je bio mešovito neuspešan.
dosta sam završio ujutru i bio prezadovoljan poslom, a pljuskovi su bili najavljeni od 14h, barem sam tako interpretirao prognozu.
eto mogao bih mali esej o prognozi.
dakle ako piše u 13h sunčano, u 14h 100% verovatnoća grmljavine i pljuska, to ne znači da će kiša da počne u 14h.
to samo znači da je u 13h sunčano.
a može da se naoblači i u 13:15.
eto to sam naučio danas, a vas čitavih petoro koji ovo budete pročitali moći ćete da se pohvalite kako ste pametniji od mene jer učite na tuđim greškama a ne na sopstvenim.

hodam tako po pljusku zadnjih 200m do bicikle, usput sam malo i potrčao ali baš malo, tek pored mene usporava auto. 
devojka otvara prozor, pored nje sedi još jedna devojka, i pozadi na zadnjim sedištima sedi devojčica tipa treći razred osnovne.
- treba li ti prevoz?
pita me vozačica, ja pogledam i skontam da auto ima dvoja vrata.
dakle toliko sam joj se učinio jadan onako u šuškavcu da je bila spremna da neko izlazi na vrata da bih ja ulazio, pa bi obarali sedište, provlačili se nazad, pa još sav natopljen kao da me poplava izbacila, treba biti lud pa takvog pozvati u auto.
ili su ih privukli moji sjajni vlažni listovi jer sam neposredno pred jog/hike obrijao noge, onim aku trimerom za bradu, na terasi letnjeg dana.
- ne treba, eno mi bicikle - i pokažem prstom na most gde stoji moj žuti pony (što ga Milijana gony), pa prasnem u smeh.
na to i njih dve prasnuše u smeh, čovek ima prevoz, samo što će po pljusku umesto peške ići biciklom.
odoše dalje, ja se setih da nisam rekao hvala, kakav debil.

Nema komentara:

Objavi komentar