treniranje po vrućini verovatno i jeste deo objašnjenja zašto sam onako dobro otrčao nekoliko sljemenskih, tople plitvice, međugorje, poreč, nekoliko podgoričkih i beogradskih, cerski maraton, kao i one mtn maratone (pešter, tara) koje sam još i najlakše ispobeđivao jednostavno držeći ugodan tempo i čekajući da sunce spali konkurenciju.
uglavnom nakon prijatnih 10km gde sam jedino gledao da nigde ne idem prejako i da ne prelazim iz Tempića u tempo, odnosno da se držim vrha famozne "zone 2", garmin mi je opet za nijansu povećao estimated vo2max no verovatno su mi zbog jučerašnjeg obima treninga danas bili niži pulsevi pa je skontao da sam ušao u formu.
elem to jučerašnje merenje snage (moje, na pedalama) na e-mtb, pri čemu nemam pojma koliko je snage ON dodavao, ispalo je jako konfuzno jer su mrtvi uglovi drukčiji kada okrećeš pedale obične bicikle sa dobrim gumama, u odnosu na e bike koji ima 30kg i skroz su drukčiji osećaji obrtnog momenta u svakoj fazi pedaliranja, da ne pominjem masivne gumetine kao na nekom off road mopedu.
tako da, nešto zbrke u pulsevima koji su ipak bili niži, nešto u očitavanju snage a nešto u doživljaju toga koliko zaista ulažem, neprestano sam imao osećaj da gazim previše a da mi pulsevi ostaju manji, i da čak i uz umeren pritisak pedala osećaj da se noge umaraju postaje progresivno veći.
moguće je da treba probati još koji put, pre nego što dignem ruke i zaključim da je to sve besmislica, jer kakav bih ja bio naučnik ako bih se tako lako predavao.
šta god se desi svakako ću pribeležiti na blogu, a ionako nisam ovo probao da bih se po tome proslavio, obzirom na mikro razmere moje popularnosti i planetarnog uticaja.
Nema komentara:
Objavi komentar