25 lipnja 2016

ljut

Evo već dva dana sam na neki način "ljut" ili hajde da ublažim pa da kažem da sam neraspoložen, jer u četvrtak nekako "nisam umeo" da trčim malo sporije. Plan je bio prost da prostiji ne može biti. Trčati dva sata i malko, prvo uzbrdo 200m nadmorske na brdo iznad manastira, i onda 4 kruga, LAGANO. 

Svaki krug 4.2km, do gore i nazad 4.2km, dakle uvod + 4 kruga okruglo 21km!

Te krugove sam nekako uvek trčao po 22-23 minuta, a ovaj prvi deo je najteži i uzbrdo i nizbrdo pa je samim tim najsporiji, tako da mi trening bude okruglo 21km i potraje okruglo 2h. Izgleda da sam bio toliko umoran da je jednostavno bilo nemoguće TRČATI uz najoštrije delove, a da još uvek bude LAGANO. Kako su metri prolazili bilo mi je sve teže i teže, ja sam skraćivao korake da bih ispunio svoj Plan, ali sam posle 2 kruga ipak odustao od plana i strčao nazad na Gradac. 

Ta dva kruga su ispala po 24.5 minuta, a eto, razmišljao sam, to je trebalo da ide po 25-26 minuta, ako sam rekao lagano onda idi LAGANO, još lakše, još lakše, još još još. Jeste bilo +30°, jesam dan ranije trčao one tempo-deonice, jesam pre toga trčao 2 polumaratona, sve je to u redu, ali ako je zadatak trčati najsporije moguće dva sata, pa nek traje i 2h10' totalno je nevažno, eto ne znam kako to nisam "umeo" da izvedem. 

I jedva čekam popravni, to će biti što skorije. Ionako sam zadnjih mesec dana skoro sve trčao po asfaltu, ne znam kako zamišljam da trčim Sljemenski Maraton ako se malo ne prilagodim na zemlju i kamenje. Dakle sledeće dve nedelje, pravac šuma! To mi neće pomoći da se nešto bogzna plasiram jer su ove godine izgleda ama baš svi rešili da ga pobede pa će biti bogme gusta konkurencija za podijum, ali nema veze, važno je biti dobro pripremljen da se čovek na trci ne bi osećao kao da je pao s marsa, nego da je na svom terenu.

Nema komentara:

Objavi komentar