24 veljače 2017

11/21 Budapešt

opet ja o kilometrima
ovaj blog/sećanje nas vodi u ono "tamo jednom davno", kad smo počinjali
na maratone se išlo sa parolom "jedan probo...", a na polumaratone smo išli FAJTERSKI

(vidim da mi je stigao mejl pa nakratko prekinem pisanje i ugledam ovo!
SLOVENAČKE PIZDE NAPRAVILE POLUMARATON baš u vikend kad je u subotu Rovinj Half a u nedelju Rijeka 42/21km, da bi odvukle što više trkača iz Istre. dabogda vam cunami odneo startnu kapiju sve do Grožnjana!)


elem, tada sam imao i taj prolazak zvani JEDANAESTI KILOMETAR
već kao skroz početnik sam znao da je važnije kako otrčiš DRUGU polovinu trke
i tada nakon nekoliko polumaratona, kod kuće sam išao 1h36 pa 1h31 pa u Novom sadu 1h29 pa kod kuće 1h29 (na treningu po kupserima) pa 1h27 i znao sam da će mi sledeći biti bar malo brži jer mi prija toplo vreme i kasno proleće

kad smo otišli u Budimpeštu bio sam načisto razbijen na startu jer smo dan ranije pešačili nekih 6 sati, prešli celu BP uzduž i popreko i prisećali se putovanja "iz prethodnog života" kada smo tu dolazili na biciklističke trke

bez obzira na sve ipak sam se držao plana, trčao po osećaju, mada mi je osećaj bio podosta drven. tih prvih 10-ak km sam se još u busu dogovorio da trčim sa onom zamlatom od Milivoja Simića koji je mislio da ću mu biti odličan zec, no on mi je negde nestao sa starta i pobegao.

dan je bio jako vruć, Lola mi je posle pričala kako su oko nje (rekreativci u klasi 1h45) padali kao sveće, na svakom kilometru po dvojica PAF TRAS, kaže celom stazom je bila gužva i zadnjih pet kilometara smo samo bežali levo desno po ulici da nas ne pregazi hitna

ja sam nakon 11-og km stisnuo 11-ti LAP i promenio brzinu. valjda je plan bio "45 minuta trčkaranja i 40 minuta trčanja" što bi značilo prvih 11 blago preko 4' a zadnjih 10.1 blago ispod. tu negde sam i prestigao Simića kao brzi voz, ali sam se doduše pred kraj trke podosta oduzeo od vrućine i onog umora od juče.

još neko vreme sam polumaratone trčao tako kao da "kasnim na trku od 10km, a start je 11km daleko, pa žurim što više, ali da se ne umorim za samu trku", i ne sećam se kada sam prestao i prebacio se na ravnomerno trčanje od početka do kraja.

svejedno, ostalo je to sećanje na "prvih 11".

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

ja trčim ovaj 11-ti dan veoma umoran jer sam umesto da nadoknadim još malo sna, noćas spavao KATASTROFALNO. juče mi se desna ruka od lakta do šake dodatno nadula, jer svo vreme nosim ove utege koje otežavaju cirkulaciju. šaka je čas plava čas bela kad malo promrdam, to je od venske cirkulacije, a ovaj otok koji mi visi u vidu jako zadebljane sunđeraste kože je pretpostavljam otežana limfna cirkulacija...

pa sam zbog toga sinoć skinuo ovu osmicu sa ramena i spavao samo u majici. naravno jastuk mi je postavljen uzduž a ispod njega je tunel od urolanog peškira tako da ležim na kičmi a plećke i ramena mi se slivaju na obe strane kao krov. no valjda taj oprez da se ne pomerim, da nešto ne mrdnem, ne povredim, stalno mi je držao neku mini-budnost, i tako sam "na jedno oko" jedva spavao, stalno se budeći i prepipavajući da mi nije ključna negde izletela, da mi se rame nije skupilo ka napred, da li mi je desna ruka ispružena i šaka odignuta da bih pospešio cirkulaciju, i tako celu noć. danas sam ko zombi. a tek na pola puta. teško da ću ubrzavati u zadnjih 10 :-)

Nema komentara:

Objavi komentar