06 travnja 2017

325

ovogodišnjih 325 kilometara sam poprilično čudno rasporedio:

226 km u januaru
  21 km u prvih par dana februara
  52 km u zadnjih nekoliko dana marta
  26 km evo u aprilu

cela tzv. VANSEZONA mi je bila obrnuto logična nego većini maratonaca. dok su drugi koristili najgori deo godine da po vetru snegu i hladnoći skupljaju bazu za prolećne trke, ja sam to iskoristio za odmaranje od naporne jeseni pretrpane polu- i maratonima.

pad i prelom naravno nisu bili planirani, ali sam nakon početnog šoka uspeo da se prilagodim nastalom stanju i krenem makar sa pešačenjem. tako imam 124h što ravnih šetnji sa psima što trekinga po brdima i planinarskim stazama. naravno da hodanje od 4h, koliko god živahno bilo, nije baš specifičan trening za maratone, ali bolje išta nego ništa.

početak trčanja je očekivano bio bolan i nakon 20-ak minuta rame bi počinjalo da se koči, no do sada se već unekoliko razradilo pa sat vremena nije nikakav problem. trka od 10.5km u Novom Sadu (par stotina metara kraća po mom satu) je prošla bez krize i problema, brzinom kojom bih istrčao polumaraton za 1h33-1h34.

dakle sada mi se već nazire neki "cilj" a to je koliko treba da se popravim do Beogradskog Polumaratona, da bih tu brzinu sa trke od 45' zadržao duplo duže. ideja je da za par dana otrčim(o) još jednu kratku trku od 8.5km u Beogradu. nije da biram nego trčim šta ima.

za vikend iza sam pronašao treking ligu u Kragujevcu gde mogu da biram između staze 14km i 21km. obzirom da i kraća staza ima preko 600m uspona i isto toliko spusta, to bi bilo sasvim dovoljno kao trening pred Beograd, za koji je neophodno pripremiti butine sa par brdskih tempo trčanja. istog dana se održava neko prvenstvo u planinskom trčanju blizu Apatina, na nekakvim kratkim krugovima od 1200m, i to mi iskreno rečeno zvuči više nego besmisleno da bih toliko putovao zbog trkice veterana od 3600m.

sa Beogradom se naravno završava prva tura Planova jer kad jednom "prokinem" svaki sledeći polumaraton će biti sve lakši, a odatle do razmišljanja o maratonu uopšte nije tako veliki korak, ili ga barem ja tako ne doživljavam. maj je oduvek bio najlepši mesec za trkanje sa velikim izborom vrućih polumaratona, i na svakom sam se osećao "kao kod kuće". kao dokaz prilažem par slika iz Jastrebarskog prošle godine.
ovo nije sreća, ovo je delirijum :-)


1 komentar:

  1. Uh pa ja te ove godine šišam u kilometraži duplo? Brzo da to popraviš u koga ću sad da se ugledam! Ne mogu u Bepa on ima 83 godine i j... nabija mi komplekse. Ovako tebi se divim što mnogo trčiš ali imam i ispriku jer si ipak malo mlađi. Sretno sa daljim pripremama ja ću u Bg. ipak maraton pa kako bude.

    OdgovoriIzbriši