01 travnja 2017

Apri Lilli

apri na talijanskom znači "otvori" e sad šta Lili ima s tim nemam pojma


ugl sad imam jedan fajl na laptopu drugi na kompu, ista je putanja i Loli i meni jer smo oboje trčali tzv "frtalj maratona". čeka me upisivanje svih podataka, i umesto normalnog bloga s trke, ova kuknjava kako ne stižem ništa da napišem će praktično ispasti blog s trke.

juče smo definitivno odustali od putovanja zbog previše obaveza, ja sam se probudio u 3 ujutru i par sati kontao šta bih danas mogao da otreniram, dok sam u jednom ćošku glave ostavljao mogućnost da se ipak zaletimo u novi sad.

trebalo je oprati auto, zameniti zimske gume i staviti letnje točkove, što bi sa aku-šrafilicom trebalo da ide brzo kao u boksu formule, no i to "kao u boksu" sa svim ostalim sitnicama tipa pakovanje izađe barem na sat vremena.

btw nismo bili ni prijavljeni na trku što je ovaj put bio najmanji problem, jer niti je bilo neko prvenstvo, niti sam bio spreman za klanje u kategoriji (kojeg proglašenja u NS naravno uopšte nema), a svih tih medalja i majica imam za bacanje. bukvalno nisam imao nijedan razlog da se prijavljujem i sa novčanikom špartam do pošte mesec ili dva unapred. 5000 u šapcu je već bilo podosta za benzin, ko je lud da sprčka još 5000 za dve startnine!?

bum tras jel idemo idemo bum tras muti belu kafu vadi neke kekse koji mogu da se žvaću u trku daj dres daj gaće daj brojeve od istarske zimske lige da niko ne može da kaže da smo trčali bez brojeva :-)

na kraju se ispostavilo da sam zaboravio samo traku za glavu pa sam se dodatno preznojio pod nekakvim kačketom jer zbog naočara ne mogu da pustim znoj da mi prska na sve strane. zaboravio sam i čarape pa sam u nekim pretankim malo nastrugao pete tj one najniže pripoje ahilovih.

u nedostatku vremena i koncentracije da isplaniramo logistiku, ostavili smo auto na parkingu tj ulici tj baš na stazi polumaratona pa smo morali da kmečimo i molimo policajca da nas pusti da se isparkiramo kad smo sve završili. naime trebali smo da se vratimo kući što brže, iz nekih razloga skroz nevezanih za trčanje.

statistike radi, nakon što sam par puta potrčao pa batalio trčanje zarad bicikle, i nakon što nijednom nisam uspeo da potrčim brže od 5'/km (najbrži trening mi je imao par kilometara oko 5'10''), fantazirao sam da bih možda mogao da završim tih oficijelnih 10.5km ispod 55 minuta, jer ipak jedno je otrčati "par kilometara" a drugo je spojiti desetak. bio sam uveren da bi sve oko 50 minuta bilo ravno čudu.

da li je onaj biciklizam ipak imao nekakvog efekta, nemam pojma, tek noge su mi se vrtele sasvim fino prosečnom kadencom od 92 dvokoraka/min, pulsevi mi jesu bili visoki ali disanje skroz ležerno, i jedini pravi problem mi je bilo početno zatezanje u sred srede leve lože uprkos dužem trčkaranju pre trke, da ne kažem zagrevanju. srećom na tome je sve ostalo i nakon par kilometara nisam osećao ništa. rame me je nit bolelo nit nije bolelo, uobičajeno.

ukupno vreme mi je ispalo 44'34'' (uvek stisnem start tri sekunde ranije, pa odbijem u cilju) a sat je izmerio 10.22 km što sa onih par okreta gde se uvek nešto izgubi može da ispadne negde blizu 10.3 km, dakle nije baš bio "frtalj" maratona. prosečna brzina negde oko 4'20-4'22/km, dosta popravljena nakon prvih par kilometara po 4'30'' jer nisam imao pojma ni koliki treba da mi budu pulsevi ni koliko mi noge mogu izdržati.

najgluplje bi mi bilo da puknem na trci od 10.5 km :-)
- možete li ukratko za čitaoce Informera reći kako ste se osećali?
- paaaaa, bilo mi je teško, ali samo u poslednjih deset kilometara...

Nema komentara:

Objavi komentar