19 travnja 2017

kao i uvek...

... ništa ne bude baš 100% prema očekivanjima. Najavili su celu sedmicu nikakvog vremena, a evo već smo se provukli u ponedeljak i utorak sa po nešto sunca, i sve su prilike da ćemo se provući i danas.

Najavljivana Zima će potrajati samo sutra (četvrtak) i pola petka, a to što je na severu Vojvodine napadao sneg me baš nešto fizički i ne dotiče. U subotu bi na dan Bgd maratona trebalo da bude (ajd da kažem) "pristojno vreme", jer moje rame i noge pod "lepo" smatraju jako sunce i minimum 16-17°, poželjno 20°.

E sad, o toj trci.
Pazi ovako.
Plan je bio da odemo na koju god možemo trku od početka aprila pa nadalje, i za sada smo uspeli da otrčimo 10.5 u Novom Sadu, 21 u Jagodini, i 14.2 u Kragujevcu.
Kad kažem "plan" to podrazumeva više neku ideju, koncept. Što bi rekla Ceca "idi dok si mlad". Nikad ne znaš šta će se desiti pa više nećeš moći da koristiš ovakve prilike. Beograd je ipak "ispred nosa" i bilo bi glupo propustiti ga.

Prijavio se nisam, pa nemam nikakav pritisak, a na tom (polu-)maratonu ionako nemaš proglašenja po kategorijama, niti bih u ovakvom stanju mogao da se dokopam top 3 plasmana. Dakle s jedne strane, to je jedan neobavezan tempo-trening. S druge strane, ako odeš na deset polumaratona, lepše je istrčati ih 1h38 1h36 1h34 1h32 1h30 1h28... nego deset puta po 1h40. Jednostavno je lepše, šta tu ima da se objašnjava...

S treće strane (eh, dovde je bilo lako! otkud se pojavi i ta treća strana????) postoji i ta ideja da ćeš bolje napredovati i zdravije se vraćati u formu ako treniraš bez "kidanja" i postepeno, umesto ovako svakog vikenda juriš na neku trku pa udri do daske. Ta treća strana dakle ima dve strane medalje. Ili udri po tempu i deonicama, jer višegodišnju bazu već imaš, ili udri po kilometraži dok nogama postane svejedno šta im radiš, pa tek onda idi na trke.

Nekako osećam (to je teško objasniti) da ni ovo "udri" nije nikakvo žrtvovanje po pitanju treninga, i da uveliko nadoknađuje manjak kilometara koji podrazumeva. Štaviše nakon čitavih pet godina dugačkih i uglavnom brdskih trčkaranja, ne verujem da postoji ijedan stručnjak koji bi mi savetovao da tako nastavim.

Dok smo se dvoumili da li da vikend nakon Beograda planiramo put u Čakovec (21 km) ili u Križevce (brdskih 18.5 km), pojavila se najava za Požegu (15.6 km) koju sam očekivao vikend kasnije!? Pre toga sam gledajući kalendar mislio "ko je lud da putuje u Krašić ako imamo Požegu upola bliže" ali cvrc Milojka, sada je nakon Beograda i Požege ostao jedino Krašić kao mogućnost. Nakon toga Brod, Jaska, Tuhelj, Plitvice, pa tek onda prvi vikend za koji sam siguran da neću provesti na trci, jer 10.06. umesto u Kulu (na trku 10km) moramo u Niš na jednu svadbu :-)

Tako je ceo blog ispao o trkama a hteo sam da razmišljam o treningu, da li da nešto lupim danas dok još nije počeo taj sneg, pa da odmorim dva dana do polumaratona, ili da danas otrčim nešto lagano tek koliko da promrdam kosti, sutra odmorim, pa u petak po prvi put ove godine uradim neki "nadražaj", svejedno da li samo ubrzanja ili mahniti juriš na 1000m kao u dobrim starim vremenima. To je još jedna stvar kojoj se moram vratiti, a oklevam iz straha od otrežnjenja koje će neke smešne brzine neminovno doneti.

1 komentar:

  1. Imamo isti ukus po pitanju što je to lijepo vrijeme za trčanje.
    Uostalom imam novi ljetni dres i baš bi htio bar jednom da trčim u dresu kluba. Navijam za sunce.

    OdgovoriIzbriši