29 travnja 2017

trčanje po žegi

ako su juče šanse da trčimo u Požegi bile 60:40, danas su 99:01 obzirom da smo doputovali.
malo smo se namučili u putu jer smo nekim poslom morali prvo do Beograda a gužva do tamo je bila neverovatna: kolona kao da je ceo Beograd negde krenuo autima, i da u njemu ima više automobila nego u Detroitu.

malopre sam pronašao svoj blog od prošle godine i zaprepašćen pročitao da sam ovu trku od 15.6km trčao onom okruglom brzinom od 4'/km, i sad sam sav u čudu jer nemam pojma zašto sam pretpostavljao da ove godine polako i sigurno stižem 2016-tu.
eeee burazeru, ima još nedelja i trka da prođe dok se ja približim onom Sebi od prošle godine.

pazi sad misao godine:
KOD LJUDI JE SUPROTNO OD AUTOMOBILA, MODEL TEBE OD PRE PET GODINA JE UVEK BOLJI OD OVOG NAJNOVIJEG DANAŠNJEG, A TEK ĆE ONAJ MODEL ZA JOŠ DESET GODINA DA USERE MOTKU DO KRAJA
eto sad kad sam sebi obezbedio ulazak u enciklopedije, mogu i na spavanje.
kad smo imali 3 godine bilo je šolja mleka pa u krevet, sad je čaša izotonika pa u krevet.
ne zato što verujem da izo ima ikakvog smisla pred spavanje, nego nemam ništa drugo a ne pije mi se voda.

nešto sam hteo da pišem o široj slici ovog trenutka, jer sam počeo malo da lutam u idejama pa sam iz dana u dan skakao kroz planove za planinsko trčanje u planiranje polumaratona i nazad u brdske trke, i sad mi trenutna situacija izgleda neočekivana jer sam stigao na brzu trku od 15km vođen idejom da mi je to nasušna potreba obzirom da smo se iznenada odlučili za Banja Luku gde nismo nikada bili.

od svih trendy trka u okolini najviše sam izbegavao upravo BL jer nam je predaleko i u terminima polumaratona koji su ili duplo bliži ili nekih drugih zanimljivijih trka, a sad je ispalo da treba da pomognemo drugarici da se preseli iz BL nazad u VA a ne može da nađe nikog da joj pretera dve bicikle.
pa je to ispao "radni" vikend sa polumaratonom u planu, kojem se baš nešto i ne radujem jer ako mi je nešto antipatično to su te trke na koje ode hiljadu "naših" svi uglas mekećući kako ovde ima piva tamo ima ćevapa onde ima ringišpil druženje haos ludilooooo i ostali pokliči koji su do juče bili rezervisani za 13-godišnjake a sada su ih preuzele matore konjine koje su prespavale mladost pa bi pod stare dane da nadoknade neproživljeni šareniš disko kluba. gde od svog mogućeg paraglajdinga i ronjenja na dah baš da zaglave u trčanju, ja bi im najradije pronašao neke druge sportove u kojima će manje smetati a puno brže nastradati.

Nema komentara:

Objavi komentar