11 prosinca 2018

21

da ne poveruješ! prvo sam mislio da ću otići na neko "trčanjce" pa sam malo produžio pa sam se vratio samo za centimetar (na karti, koja je smanjena) okolnijom ulicom i već je bilo 15-ak kilometara. nisam se dugo zadržavao kući, tek koliko da preko gaća obučem još jedne jer mi se od svega smrzlo baš dupe. pa sam nastavio prema stadionu ne bih li treneru dostavio neku važnu jelte informaciju i da svratim u neki servis bele tehnike. ovo su inače veoma važne informacije kada pišem o treningu. što bi rekao haruki: o čemu govorim kada govorim o trčanju? o beloj tehnici! iiii... tako mi je jutros svo to trčkaranje ispalo na okruglih 21km, i sve po vetru zimskom i bez rukavica koje sam prvo zaboravio a nakon toga opet zaboravio. ko pogreši jednom, neiskusan, a drugi put, budala, kaže novokomponovana narodna poslovica pa eto da i ja uzmem neku medalju. za večeras sam planirao dva veoma kratka trčanja (it's complicated) no videću šta će od toga ispasti. a dotle u sebi ponavljam rukavice, rukavice, rukavice...

Nema komentara:

Objavi komentar