27 prosinca 2018

jen dva tri

uohooo
pozvao me rođak koji poslom često putuje po bližoj okolini, da me odbaci autom do brdskog područja, kao što i uradimo par puta godišnje
nesreća u sreći je što sam od 11 morao na posao, a sreća u nesreći u sreći je što smo umesto u 8 krenuli pet minuta ranije, i što je on po vijugavom uzanom i propalom asfaltiću uspeo da me dopelja na 800m nadmorske uz prosek od 40 km/h, delimično zahvaljujući i okretnoj fijat pandici
kažu da se nizbrdo i govno kotrlja a meni je baš dobro krenulo
kad sam video koliko sam govno čak sam pred kraj odabrao malo lakši ali kilometar duži okolni put i tako pretrčao 22km i stigao na vreme na posao
znao sam da najkraćim putem imam 21km jer sam i odlazak autom snimao na stravu jelte
ovo tipkam iz auta nakon još 8km sveže upisanih pred polazak na jedan koncert, a nadam se i da ću večeras nakon kupovine karata uspeti negde po beogradu da pretrčim još 10ak km
nakon jučerašnjeg kiksa sa samo 23km danas sam upisao 1+23+8 pa sam se malo vratio iz minusa
zato ću sutra to da platim s kamatom jer me čeka još teži dan na poslu

Nema komentara:

Objavi komentar