02 kolovoza 2019

Drugi avgust, Sveti Ilija

Pre nekoliko godina sam imao toliko slobodnog vremena, da sam svakog jutra stizao da otvorim dnevni mejl-sažetak od Wikipedije, preskrolam kroz svašta što se "dogodilo na današnji dan", rođene i umrle, citat dana, i u svemu tome nađem inspiraciju za blog. Otkrijem na primer nekog boksera koji je umro sa 23 godine pa mu pročitam biografiju i dalje od toga napravim priču. Prepravim neku mudrost od pre 300 godina u nešto danas primenljivo pa se nadovežem kroz sport ili zdravlje, telesno i duševno. Otkud sam imao toliko vremena za sebe, nemam pojma. A nije loše tako čeprkati, razmišljati, spontano biti kreativan, pratiti i izmišljati nove tokove svesti. Čak i vežbe za leđa oduzmu 15 minuta, eto i to sam stizao. Ponekad.

Danas mi je najveće dostignuće što sam evo pola sata pred posao, sedeći pored reke, otkrio da se može promeniti boja fonta u Samsung Notes, eto kako su se kriterijumi kreativnosti srozali. Valjda zato danas svi misle da su pametni, kreativni, jedinstveni. Nokte u ljubičasto i font u narandžasto, u protivnom niko ne bi verovao da je po nečemu posebna jedinka u ovom svetu. Pitaš nekog po čemu je poseban, a on kaže pa evo imam na mobitelu zlatnu miki maus maskicu sa velikim ušima na vrhu. Predivno. Takvi jamačno neće završiti na Wikipediji, eventualno u nekom članku koji ih sve zajedno opisuje, tipa "između dekade te i te rodilo se milijardu glupih i šarenih".

Upravo je proškripao voz tu odmah iznad prugom, i dao mi ideju za popodnevnu aktivnost, a sve u cilju poluaktivnog poluodmora pred vikend. Ima nešto posebno u tim pešačenjima prugom, sa fotoaparatom i čeonom lampom a nekad samo led sijaličicom mobilnog, kroz tunele i preko mostova nad krivudavom rekom Gradac, krivudavijom od "krive Drine".

Nije mi važno ni koliko ću se odmoriti, skroz sam izvan svih planova i ambicija, i ako uopšte odem u Ugljevik to će biti neko tempić-trčkaranje poput onog u Tuzli pre dve nedelje. Da mi je još uvek važna svaka sekunda po kilometru, verovatno bih sada prostro ćebence ovde na travu i uradio one pomenute vežbe za leđa, umesto što pogrbljen pod pečurkom sedim na drvenoj klupi, gnječim išijadikus i tipkam ove gluposti.

Nema komentara:

Objavi komentar