18 svibnja 2020

nastavak od juče

mrcat* je moja kovanica a potiče od naziva jednog kafića u Slunju ili okolini, pa kad prolaziš pored Rastoka prvo sledeće naletiš na reklamu Mr. Cat.
i tu ja povičem MRCAT i to je ostalo za sve što je "mrtvo umorno", da napomenem ne izgovara se mrkat ni mrket nego upravo mrcat
kad kučići popadaju na beton i dahću od vrućine, ja im kažem "deste mrcati"

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

e nedelja je počela tako što (je došao ponedeljak) sam nakon dosta poslova ovih dana pokušao neko trčanje no noge su mi posle posla bile toliko trome da se divim sebi da sam uspeo da pretrčim i OVOLIKO:

naime preko jednog brda pa do pola drugog i tu sam stao nakon 6km, što me baš i briga, nit sam nekog pobedio nit sam išta izgubio, no kad sam već pomenuo mrcate eto karme koja je i mene stigla nakon pola dana heh

odatle sam nastavio da pešačim još sat vremena nekim puteljcima kuda nisam prošao godinu dana i DOGODILO SE OVO:

šta bi se drugo dogodilo osim da sam jedva prošao jer je nakon ove mini jeseni usred maja sve toliko tropski nabujalo da deluje kao da sam negde tamo gde je sve non-stop nabujalo

smešno mi je ovo i zamarajuće kad sednem da sa zaostatkom od tri dana pohvatam konce, onda otvorim aplikaciju za sport pa se prisećam gde sam kojeg dana išao i koliko, zatim otvaram fotografije da se setim u kojim sam patikama trčao ako sam uopšte bio te sreće ili pameti da to uslikam, i evo jedva nađoh


iako nisam imao ni jednu sliku, setih se da sam snimao filmić od minut kako me zmija ujela za đon i kad je skoro cela ušla u kontejner još sam je i uštinuo za rep ne misleći o tome da je unutra mogla da se okrene u krug i da joj je glava mogla biti baš tu pored rupe u kojoj nestaje rep ali hajde, što nas ne ubije učiniće nas glupljim i još neopreznijim u budućnosti


Nema komentara:

Objavi komentar