da ne poveruješ
juče sam se nešto pokolebao da li ću stići neki malo veći krug (stigao bih itekako) pa sam skratio na 69 iako sam ladno mogao i 85km, a danas sam imao i više vremena pre posla ali sam prešao samo 34km...
pa zašto?
pa eto.
svratim na ono groblje da obiđem kerića kojeg sam pripitomio i već neko vreme prilazi da se pomazi, u nedelju je čak i sa Lolom uspeo da se upozna i zbliži, kad ono njega nema.
krenem da ga malo potražim naokolo jer se juče nekako čudno ponašao, jeo je ali ne halapljivo kao uvek, i nađem ga u travi, umro.
pokrijem ga granjem koje sam nakidao sa nekog drvceta tu u blizini, baš da ne leži onako u roju muva, i nekako posle toga, nije mi se naročito ni vozilo dalje.
vožnja treba da bude uživanje valjda.
pa sam se vratio kući napravivši samo taj krug kao kad njega hranim, od 34km, i nastavio da perem prozore jer sam juče završio trpezariju a danas sam dnevnu sobu i bivšu garderobu koja takođe izlazi na terasu.
spavaću čuvam za sutra.
ovo je bilo poslednje jutro od 20-ak stepeni, sada su najavili nekoliko dana sa 13-14 jutarnjih, što mi u nedelju neće smetati taman da se prošetamo sa kučetom dok malo grane suce pa mogu na vožnju i u 7:30, ne moram svakog dana u 6!
Nema komentara:
Objavi komentar