a i ništa pasta party.
gledao sam da bocnem što više proteina, onih stvari kojih smo uvek željni, hehe.
malo pečenice malo pršute malo čvaraka, malo salate, pa kisela voda.
da sam se zalivao pivom uneo bih i previše tekućine i previše kalorija, mislim da sam popio tri flaše od litar one staklene što se oznoje spolja.
tu je bio problem treće vrste jer jedino u staklu imaš Knjaz Miloš, pa kafane samo to trebuju, jer ne možeš na svečanosti tog tipa sipati iz plastike.
knjaz mi loš, loš mi knjaz, jer od toga što zoveš mineralna voda imaš samo natrijuma, ostalo je sve u tragovima, pa kad na kraju iznesu pečenje udariš so na so.
tako da sam dan završio dobro usoljen.
pa sutra ujutru noge ko balvani, prsti ko sarmice, glava ko bundeva.
i tak jutros odem tako posoljen da prošetamo kučence, pa nakon toga skontam da nemam ič (južni žargon za išta) vremena za spremanje na biciklu i rekoh ja ću na trčkaranje, pomoz bože.
odem biciklom pony samo kilometar od kuće jer je sve lakše kada krećeš sa drugog mesta, plus taj kilometar nazad mnogo znači da se malo rashladiš, nema ništa gore nego kad utrčiš u kuću.
odatle uz rečicu, hladovina, milina, malo jednom obalom pa kad je postalo puno žbunovito rekoh da ne budim poskoke, bolje da se vratim drugom obalom to jes asfaltićem.
vidim drugaricu kako otvara kafić/baštu, viknem jel može jedan red bul da dobijem krila, kaže skupo mi je to baš da bih te častila ali ajd na guaranu, lepo se nasmejasmo pa odoh dalje "na suho".
namakao 6km.
još samo 36 pa maraton.
Nema komentara:
Objavi komentar