28 svibnja 2020

pa i nije nešto

očekivao sam više kiše juče na planinarenju no ništa, slabo.
u par navrata mi se učinilo da sam se zeznuo, da sam možda mogao i da trčim, jer glupo je propustiti te prilike koje nam ODMORNOST dozvoli.
no nisam bio siguran ni da li sam odmoran.
jedino u šta sam siguran je da ZC (leva zelena i desna crvena) par dolazi i do 1700km a da CZ par ide sve brže prema kanti jer sam ih dodatno izmrcvario prekjuče po onom pljusku.

zatičem sebe u dva suprotna razmišljanja, od dana do dana.
jednom jedva čekam da počnu trke i planiram gde bih najviše voleo da odem, a već sutra nekako "shvatam" da sam prošao tu fazu kada mi se išlo tako u horde i da osim nekoliko ljudi uopšte nemam želju da sretnem sav ostatak te trkačke bulumente.
pritom ni ne treniram nešto pa bi mi prvih nekoliko "trka" bilo nešto na pola između skeča i crtanog filma jer nemam pojma ni koliko mogu a iskreno ni koliko želim da se naprežem.

verovatno bi neke treking lige bile idealan početak, nešto kao prelazak sa ovih mojih brdskih trčkaranja na te polujavne evente.
tamo se ionako ubrzo nakon starta sve razudi i razljudi pa ako ne ostaneš sasvim sâm onda si maksimalno u grupici od 3-4-oro što baš i nije neka silna rulja.
ma nemam pojma, poremetilo me i ovo vreme ludo pa ne znam da li zaista dolazi leto ili zima.
pretpostavljam da ću u nekom trenutku poželeti da otrčim nekakav Tempo pa ću onda da vidim kako se osećam i da li će mi to probuditi želju da otrčim još jedan ili dva, ili će mi rasterati misli o trkama.

Nema komentara:

Objavi komentar