11 lipnja 2020

bok

kao što peva Sara "on je uvjek korak ispred, ti stalno malo kasniš"
s tim da je to kod mene Dan, taj koji ode makar i za milimetar dužim koracima od mojih ali korak po korak uvek mi dovoljno odmakne da bi me to uvelo u nekakvu poteru
kontam ga ću jednog dana reći, eh, kako je sve ovo prošlo, da mi je samo još pet godina,
isto kao što i svakog jutra pomislim eh da mi je još samo 20 minuta, ili svake večeri eh da mi je još samo sat-dva
no eto
možda tako i treba da bude, možda je tako i zamišljeno, možda ja samo nisam dobro pročitao uputstva, možda je tako i zanimljivije, ako si već ovca od akcije bolje je da glumiš u akcionom filmu nego u melodrami

žao mi je što mi je juče propao plan da po pljusku i grmljavini odem negde dalje, no onaj 100% waterproof puma šuškavac mi je oko vrata propustio taman toliko ledene kiše da mi se ispod njega potpuno natopi pamučna majica pa sam shvatio da bi mi tvrdoglavost donela samo prehladu koja bi poništila svako zadovoljstvo postignućem plana
a opet nekoliko možda, možda je i to što sam uspeo bilo dovoljno, možda je i to već bilo previše, možda nije ni zamišljeno da se uvek postigne sve što poželiš pa duplo i još na kraju nisi zadovoljan, možda ni ta uputstva nisam čitao

kako bilo, jutros ću već malo više stići od uobičajenog i to je već neki pomak
jedina "važna" stvar je da danas baš ne padne puno kiše u okolini, i da se u petak i subotu staza mtb maratona dobro ocedi pa da u nedelju ne bude puno klizavih nizbrdica jer ako sam zemlju travu i kamenje solidno savladao, po blatu skoro uopšte nisam imao želju da vozim a mislim da nikada neću ni imati
ništa nije obavezno of kors, bumo vidli kako će da se razreši situacija

Nema komentara:

Objavi komentar