09 lipnja 2020

kanal i podkanal

sad sam sebe usosio jer osim glavnog kanala radim na dva kanala tojest onaj kanal o snajkama je ipak sporedni pa dođe kao neko istureno odeljenje, podgaće, podkanal
pa sad moram da pazim kad pišem, GDE pišem, da ne bih na kanalu za cajke objavio slike s trčanja i obrnuto.

elem juče je dan bio malo dvoličan pa je podosta onako granulo sunce i nebo i rekoh idem ja na biciklu mada sam na sebi imao opremu koja je bila dvokanalna pa sam bilo gde mogao da prislonim biciklu i nešto otrčim, ako me pogodi prava inspiracija

posle mi je postalo zanimljivo dokle se i kako može voziti onaj najgori "kišni bajk" pa sam nakon asfalta zabazao u neke makadame i na kraju preko brda završio na skroz drugoj strani sveta od one na koju sam krenuo

tu negde u najdaljoj tački je počelo malo da grmucka ali nekako u daljini ili bolje reći u visini, pa se nisam naročito brinuo, posebno jer je u daljini prema gradu bilo dosta neba.
no kako sam odmicao od mesta prvog groma, krenulo je da grmucka sve bliže mojoj guzici pa sam na kraju bio prosto okružen tom zvučnom zavesom od grmljavine, a ubrzo su pale i prve kapi

nekoliko kilometara sam se nadao da će me možda mimoići pljusak jer nisam znao kolikog je prečnika oblak, no ispostavilo se da je bio radijusa bar 50-ak kilometara tako da me je morao ispolivati
dotle sam već uveliko navukao šuškavac a dole mi nije smetalo što sam u šorcu jer nije toliko zahladnelo da bi gole noge bile problem.
na mestima je voda nosila zemlju i pesak sa sporednih puteljaka pa je put bio crno/žuto zebrast, baš fora.
iz nekih auta su mi pokazivali palac gore a iz par auta sam dobio ono mlaćenje šakom "ti si lud" ali šta ću, nisam mogao da legnem pored puta na 10km i nešto čekam satima

do grada je već toliko napadalo da je na puno mesta bilo bar 10-ak cm vode na putu tj ulicama jer se najveća razlika napravi kada se pored puta umesto bankine pojave ivičnjaci koji zadrže svu vodu koja ne ode kroz šahtove a šahtovi ionako slabo primaju jer se to ne održava i eto ti mini poplavice na svakom uglu

iz najvećeg gradskog kafića/picerije je tuce ljudi sedelo i onako zastakljeni su piljili na ulicu kao u televizor pa sam im svima onako s bicikle poslao poljubac značenja "deste pi*ke, jel vam se ohladio kapućino"

imao sam i blizak susret sa policijom, hehe, na 12km od grada sam na vrhu jednog hupsera presekao krivinu preko pune linije kad eto ti je oktavija pod rotacijom, odmah mi je svirnuo a ja sam samo pokazao tri prsta, nisam stigao i da viknem SRBIJA!
par km bliže gradu su me prošli otpozadi i opet svirnuli, to je već zvučalo kao lajk.

sve u svemu podosta avanturističkih 50-ak kilometara, totalno neplaniranih i improvizovanih, puno bolji provod od bilo čega što sam mogao unapred da zamislim.

Nema komentara:

Objavi komentar