01 listopada 2018

zadnji u gradu

svi znamo onu izreku da je bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu
tako se pogodilo da je dečko koga odlično znam i s kojim se odlično slažem, završio beogradski polumaraton kao 8. apsolutno, sa rezultatom samo par sekundi od mojeg u požegi
ali
ja sam završio kao 66. u generalnom
prosto neverovatna razlika u kvalitetu između hrvatske i srbijanske trke
baš u jednom trenutku, prijatelj s kojim sam trčao dobar deo polumaratona, rekao je kako će loli biti teže nego nama dvojici zato što je puno više ljudi "napred" a puno manje "pozadi"
jaka trka, zaključili smo
zaista, bilo bi zanimljivo izvući prosečan rezultat od 220 finišera u požegi naspram 1000 u beogradu
sve bi to bilo logično da je situacija obrnuta, ali ovako je na pola između komičnog i tragičnog
požega je ispala GRAD, a beograd SELO
jaka trka u nekom tamo gradiću koji čak nije ni na autoputu, a masovna tralala vašar manifestacija u samom centru balkana, mestu gde se ukrštaju svi putevi blablabla
cirkuščić...

od mene danas dodatnih 19km po brdašcima i offroad-ićima tu iznad grada
pola izlet pola odmor od pet sati zavarivanja i prženja dlaka na rukama brusilicom
jebiga opet je otoplilo na +20 pa nisam radio u dukserici, i eto nove ideje za depilaciju
samo staviš ženi brusilicu u ruke i udri
negde oko 12-og km sam primetio da imam vreme na trčanju isto kao i juče na kraju polumaratona
hohoho, rekoh
juče 21km a danas 12km, nije baš ni mala razlika
ali nisam brinuo
podsetilo me to na dane kada smo trenirali na bicikli onako baš ozbiljno, elitno
odem na hronometar od 2x5km recimo, napravim 44 prosek, i kad se vraćam u grad ja rolam onako lagano 25 na sat i briga me za sve
zadovoljan sam i ispunjen
onda me stigne neki klinac na mtb-u, zavrti da mu srce iskoči kroz rebra, a mene baš briga
odlična sam mu motivacija onako šaren u dresu i štatijaznam čemu
idem malo za njim, ne trudim se da mu "udarim kontru" i ponizim ga
zabavljam se
sve mi lepo
sve mi super
odvozao sam trening 44 prosek, to niko ne zna, samo ja, ali nije važno
jedino je važno kako se osećam
e pa tako i danas
juče otrčao lepo, možda je onaj dan odmora ipak pomogao
mogao bi i on da dobije neki na(do)knadni blog
prosek skoro 7 min/km, puno kamenja korenja uspona strmina lišća trnja
obišao sam neke staze koje zarastaju, ko zna da li će ih uopšte biti za godinu ili dve
sve je manje ljudi koji imaju želju da prođu tuda, valjda se pojavila i neka aplikacija za android uz pomoć koje pešačiš iz fotelje i kauča
eh

Nema komentara:

Objavi komentar