24 studenoga 2025

da li je Nemoguće ipak moguće?

posle prvih 9 meseci sam prošle godine imao 1113 km trčanja (jedan Vecin mesec haha) a ove godine samo 865.
delovalo je dosta nepovoljno i bio je naizgled potreban ogroman negative split ili poreč da bih to nadoknadio.

sada pak, nakon jutrošnjih laganih 8km (od Lidla kroz predgrađe pa uz potok pa nazad) imam 1112 km što je praktično onih 1113 s početka dnevnika, s tim da do kraja novembra imam još 6 dana.

prošle godine sam u zadnja tri meseca pretrčao samo 297km jer sam pao na koleno i totalno zatajio u poslednjoj četvrtini godine.
videću koliko će mi faliti kada se završi novembar, no odjednom sve deluje dostižno.
tome doprinosi i hladno vreme kada se standardno više trči jer baš i nije frendli za bicikle raznih vrsta.

kada smo stigli u lidl i parkirali bicikle oko 8:20, još uvek je bilo maglovito i živ sam se smrzao u tankoj trenerci i tankom šuškavčiću.
no kad smo pola sata kasnije izašli, dočekalo nas je sunce.
dao sam Loli šuškavac da ga odnese kući i krenuo da trčim u tanušnom dresu dugih rukava.

i bilo mi je na trčkaranju taman, i uzvodno i nizvodno, a ni povratak biciklom tih 1.3km od Lidla do kuće nije bio traumatičan.
smrzao sam se tek kada sam video 2.9°C na termometru!
sunce ti žarko i zubato, nakon svega što je u meni poremećeno, sada je riknuo i centar za termoregulaciju.

Nema komentara:

Objavi komentar