veći katolici od vošingtona, takoreći.
tako sam ja tucnuo kišu jutros, eto.
biciklom (po kišici) do gradskog parka (1.7km) pa odatle par km po ravnjikavom pa uspon od 4km pa mala pauza pa istim putem nazad.
uvek sam tu trčao Krug jer je taj uspon ravnomeran, nekih valjda 7%, pa sam se spuštao drugim putem koji je na mestima jako strm a ima i kontra nagiba u vidu dva kupsera, no zbog kolena ove godine trčim i nazad istim putem.
obzirom da je onaj drugi (koliko god bio šašav) nešto kraći, tamo je malo veća gužva a ovaj je često bez saobraćaja, samo vijuga kroz šumu a na par mesta ima lepih pogleda na okolne brežuljke i udoline.
baš onako neki zen putko.
nekad mi je zen bio kada sam mogao štagod sam hteo pa se naslađivao što su svi kilometri ispod pet minuta, a sada mi je zen kada ne moram da mislim na štopericu više od toga da eto ukupan prosek bude ispod 6, kao što je i bio.
dakle, dozen, da presečem one 11-ice.
uzbrdo sam nosio šuškavac zgužvan u ruci a nizbrdo ga obukao jer se nisam plašio dodatnog znojenja obzirom da sam se ionako cedio kao retriver koji je iz vode doneo granu.
Nema komentara:
Objavi komentar