za razliku od euforičnog Tempića prekjuče, kada sam biciklom krenuo na drugi kraj grada i odlično se proveo, jutros je razlika bila minimalna ali kapitalna.
umesto +2 bilo je -1 i ja rekoh čudna mi čuda to je isto ali, nije isto.
sve je bilo zaleđeno, okrenem biciklu odmah sa ulice i vratim je tih 40m kroz dvorište na njeno rezervirano parking mesto.
obučem deblji donji deo trenerke i odem na hajk.
ne da se nije moglo trčati nego se jedva i hodalo.
posle 9km sam imao jedva 4 km/h prosek.
no to je već kraj hajka, haj krajka, ali incident se dogodio negde u šestom kilometru.
glavni putevi i ulice su još i poluOčišćeni, ali sporedne ulice ajme.
to je doslovno samo bivši ugaženi sneg koji se pretvorio u led i na sve strane ljudi šlajfuju i proklizavaju, jedini spas je ako je neko posuo pepeo od loženja pa napravio nešto malo "grip"-a za gume.
ja u salomonkama kojima se gumeni đon posle 15 godina pretvorio u neku krtu plastiku (ne znam zašto mi je žao da nosim neke druge trail patike a imam ih 3 para gotovo novih) i dok sam skontao da je taj korak preko granice klizavosti, TRAS.
tačno na onaj deo gde se daju injekcije, bol je bio toliki da sam minut pritiskao u panici da će mi se pojaviti hematomčina poput lubenice.
nekako siđoh do glavne ceste pa sam odatle u očaju (tj pokušaju da se zagrejem) trčkarao 2km do ulaska u centar grada.
dakle prvo mi je propalo trčanje pa sam morao na hajk a onda mi je propao i hajk pa sam morao malo potrčati.
za sutra se moram bolje organizovati, već sam skužio kuda su čistiji tj suvlji delovi grada.
Nema komentara:
Objavi komentar