a tek posle današnjih ranojutarnjih 14, ohohooo stigao do 108 i sad mi fali samo 89 za narednih 9 dana, e ovo je već gušt gledati i diviti se
napokon sam otišao do tzv. južne obilaznice u izgradnji da vidim da li se (haha) išta promenilo i naravno da nije, izgradnje nema nikakve a jedina vizuelna promena je što odnekud dovlače višak zemlje i tu u nekom ćošku istovaruju jer nigde bliže gradu nemaju gde da je se reše, verovatno kad kopaju podrume za nove zgrade
zelena trava iz naslova se odnosi NARAVNO na prognozu jer se po ko zna koji put ponavlja situacija da nešto čekam, a to nešto je NARAVNO neko imaginarno sunce koje "evo samo što nije", no svako obećano sutra se pretvori NARAVNO u "malo sutra" i tako ja, kao da sam stavio šarene naočare, svakog dana gledam u sivo nebo i u sunce koje "evo sa'će" no umesto samo oblaka (juče) danas je prvo stigla i magla (rano jutro) i čak i neka susnežica nešto kasnije /-;
no dobro, mic po mic PIŠE da će da otopli, već malo tanji donji deo trenerke dosta znači, da ne pominjem odsustvo šuškavca pa makar i ovog wind-stoppirajućeg, jer onaj osećaj trčanja u duksu uvek vuče na blizinu proleća
šteta što sam se istuširao jer tačno mislim da sam mogao u pauzi posla još nekoliko laganini kilometrića otkaskati!
za ilustraciju opet KEJ ali ovaj put nizvodno, juče sam trčao po donjem nasipu a jutros nešto malo po gornjem
ovde delom postoji i trotoar/nogostup/šapostup
Nema komentara:
Objavi komentar