janković je bio pomalo zbunjen, kao i obično sa nekom novom ženskom kojoj je pokušao da me predstavi i u trenu je zaboravio kako se zovem
(to je bilo nakon što sam pobedio sljemenski tako da možemo pretpostaviti da me je odlično znao)
- ovo je...
i to je bilo sve dokle smo stigli
utom ja upadam u reč
- đuro kodžo, proslavljeni bosanski maratonac!
malo se svi smejemo jer đuro upravo stoji na podijumu
pokušavajući da odgonetnem razmere njegove zbunjenosti, pitam ga - koliko piva si popio?
šest - odgovorio je nekako smeškajući se poput onog kerića iz meme-ova koji drži šape preko očiju da prikrije stid, s tim da je on istovremeno bio i ponosan svojim kapacitetima da popije, malo manje onima koji su zaduženi za memoriju i koncentraciju
e tako sam i ja krenuo jako žustro danas, delovalo je da će mi prosek biti super, onda sam skontao da je u predgrađu gust smog pa sam prešao u hajk da baš ne dišem na sve cilindre, i tako sam uzhajkovao 3km u lep čist vazduh na vrhu uspona, i odatle lagano strčao nazad u grad
tako sam skupio prva 2 km trčanja i poslednja 4, između imam 3km hajka, a pre i posle svega imam po 1.5km biciklom kroz grad, čitav triatlon
svakako sam imao dosta "rezerve kilometara" a dan je tek na pola, pa postoji mogućnost da i posle posla nešto km dodam, mada je verovatno bolje da se pričuvam za sutra
Nema komentara:
Objavi komentar