28 siječnja 2026

jedan po jedan ko nijedan

nakon jučerašnjeg trčanja kojim sam bio pretežno zadovoljan (aj ken get satisfekšn) iz najprostijeg razloga što sam imao nula očekivanja, osim da se dodatno ne umorim, ipak smo zapucali biciklama preko brda da bi u onoj varošici 20-25km daleko nahranili napuštene životinje.
ja na klasičnom e-mtb a lola na e-city sa bisagama punim hrane.

pokazivalo je sunčanih +9 no svo vreme je bilo dosta "nategnuto" da li je prohladno ili nije.
pred kraj je u povratku bogme bilo više hladno nego nategnuto pa smo morali da dodamo gas a ja sam čak pokušavao da vozim sa jednom rukom naizmenično u džepu, da bi mi se prsti malo opustili jer onako promrzlim bi svako eventualno kočenje bio preveliki izazov.

jutros neko nežno zatezanje u listovima + smog + temperatura od samo +2 i na kraju totalni pad motivacije da idem da se gušim u dimu samo da bih otaljavao neki Plan pa sam pobegao biciklom 3km od kuće i dalje nastavio na mikro-hajk.
čim sam izašao na brdašce odmah je dunuo jugo i upao sam u temperaturni šok, no bio sam previše obučen za trčanje pa sam u manjku drugih ideja pronašao jednu prečicu koja mi valjda nikada neće trebati ali je bilo fascinantno da uopšte postoji nepoznata prečica od-putića-do-puteljka koju nisam skužio u zadnjih 30 godina.

tu sam shvatio da kasnim na posao pa sam poslednji kilometar hajka strčao nizbrdo tako da sada evo u podne još uvek imam 4 dana do kraja meseca i od zadatka preostalih 37km.
nije tu ovaj kilometar bogzna koliko pomogao ali eto, nek se nađe.

Nema komentara:

Objavi komentar