nit luk jeo nit luk mirisao
nit sam trčao nit sam se nešto silno vozio, ali sam zato napravio jednu baš onako umjetničku fotografiju
ne znam u šta se to računa
vozim tako i razmišljam kako sam trčao u najlepše vreme
dođeš na trku, platiš dvesta dinara ili ništa ne platiš, uzmeš broj
na nekim trkama su bile i majice
na nekima nisu
medalje ili medaljice, svakakve
bilo je organizatorima čast da im se dođe na trku
pa su se trudili
tražili sponzore
sponzor jedne trke je bila livnica, i bile su baš velike medalje
zanimljivo
često je grad domaćin bio sponzor, pa oni pokriju troškove okrepe i volontera
pored staze stajali navijači, ljubitelji trka i trčanja, slikali trkače, pa sutradan kačili albume na fejs
trčanje je jednostavno bilo - trčanje, sport, rekreacija, aktivan život, druženje
kao da niko nije razmišljao kako da na trčanju nešto zaradi
valjda je svako imao neki svoj pošten posao
nije se toliko jurilo hleba bez motike
bile i novčane nagrade
dolazila elita da trči
pa je i Gradu bilo fora kad na startu stoji ovaj i onaj što je trčo olimpijadu
i mic po mic dođosmo do toga da te trka košta kao da ideš u spa centar
bog te mazo
i tak
nekad su trčali atletičari i rekreativci, sada trče samo oni što imaju instagram
nekad su organizovali ljubitelji trčanja, sada organizuju biznismeni
zanimljivo je koliko si mogao kroz trčanje i polumaratone da uživo vidiš kako se svet menja
trenutno smo u fazi - kombinacija buvljaka i modne piste
šta li će biti za još dvadeset godina?
Nema komentara:
Objavi komentar