uopšte ne doživljavam trčanje kao putovanje, nego pustim radio na slušalice i jednim od dva pravca odem nekih 5km i nazad, totalno isključen od toga da moram biti NEGDE
ne znam šta se promenilo, valjda sam naučio napamet sve moguće puteve pa me više ne vuče istraživanje, odnosno možda me vuče da budem minimalno aktivan ali da ne zalazim predaleko izvan zone komfora da bih stenjao uz uspon od 10% pa se lomatao nazad na spustu
ili se zadovoljavam sa manje, ili mi je isparila motivacija da napravim nešto više, jer koliko god aerobika upražnjavao nekako mi se čini dovoljno za ovaj period života
kako bilo, jutros biciklom 3km do izlaska iz grada, pa 10km trčanja kroz hladovinu
jeste magistralni put ali nije naročito prometan ovako ujutru
da ostane u znaku broja 10
u međuvremenu sam našao na sniženju i hoke clifton 10 pa ću ih naručiti ovih dana
što je zanimljivo, od tri različita dizajna, ove najlepše su snižene sa 20 na 13 hiljada, a neke belo crne i neke lgbt kolorisane drže istih 20 hiljada, totalna zbunjoza
eto da su snižene na 10 hiljada ovo bi bio savršen blog u znaku desetke ali šta ćeš
Nema komentara:
Objavi komentar