dakle što bi rekli - uneventful
popodne na drugu stranu, opet neko prigradsko groblje, tu je stara mačka i jedan od dva psića, ovaj brkati nezgodan i prgav koji reži stalno je još uvek tu, a onaj drugi koji nije za trpezarijskim stolom pravio ispade, taj je nestao
ako je neko probrao, zavisi kako je prošao
ako mu treba žućkasto štene za stan ili instagram, onda je okej, ako mu treba neko ko će da ujede poštara, onda je pogrešio
odatle dalje po perivoju sve dok nisam trebao da se vratim kući, i kada sam stigao u grad i kada me je spičila vrelina, pobegao sam glavom bez obzira na brdo sa druge strane i stigao na prevojčić tačno kada je uz 930 stepenika svoju turu završavala grupa planinara
dok sam nešto neobavezno pričao sa vozačem koji ih je čekao, koji je bio delimično jako zainteresovan za planinsko trčanje i planinarenje, a delimično sumnjičav u moje riboilovačke priče o pobedama na planinskim maratonima, odozdo se pojavio čovek koji je ushićeno uzviknuo moje ime i prezime i zatrčao se da se sa poštovanjem pozdravi
vozač je ostao istinski začuđen, ja mu samo rekoh - eto vidiš, ipak sam seoski selebriti
tu sam se malo družio pa se sjurio u grad koji je bio jednako vreo kao i malopre ali glad je kucala na vrata želuca pa nisam mogao još jedan krug po brdskim hladovinama
sve skupa barem pet sati na bicikli danas, neki ni na godišnjem toliko ne pređu
Nema komentara:
Objavi komentar