07 listopada 2019

šesti sedmi

šestog oktobra nisam stigao da napišem ništa jer smo prekasno došli kući, pa tuširanje pa nazdravljanje i proslavljanje uspešne trening-trke pa sam se nešto zaglibio na društvenim mrežama međ hiljadu notifikacija i na kraju kad sam se udario po čelu NISAM SE OKUPAO već je bilo vreme za pidžamu, u prevodu (imajući u vidu kada inače ležem) crtani je odavno prošao

kao i za prethodnu trku i za ovu ću da obećam da ću nadoknaditi blogom, a ovaj post-rejs-dej je prošao u fizikalisanju od ranog jutra tako da mi je kičma bukvalno u delovima ovog trenutka
(hint, svačija kičma je sastavljena iz delova, nisam ja ništa posebno valjda pa da samo moga bude od lego kockica a tuđe iz jednog dela)

novi city bike će biti ok, sve sam podesio i utegao, a eto i zbog toga sam prekasno legao jer nisam imao imbuse u Kragujevcu pa sam morao da improvizujem neke nemoguće dijagonale da bi to čudo stalo na zadnja sedišta, obzirom da je u petim vratima stajala neraspakovana Merida koju smo nosili u Bor/Zaječar/Sokobanju

za razliku od drugih stvari gde trpanje traje mnogo duže nego vađenje, ovde je i vađenje bogme jednako potrajalo jer je trebalo raskačiti sve tregere drikere i ostala čuda koja su to držala u mestu, što bi reko onaj što smo mu juče kroz selo dvaput prošli (Mrčajevci) "pocepao jelek tesan, ludovao mahnit, besan"

i ko će sad trčati nemam pojma
ne deluje mi da sam "umoran za trčanje" nego prosto za sve, naj bi mi prijalo da je napolju +30 i da iznesem ladno pivo i da se zavalim u vrtnu garnituru i da rešavam neki sudoku
posebno me nervira ovo zahlađenje koje doduše neopravdano mrzim glede trčanja, no još u biciklizmu sam ga zamrzeo glede života uopšte, jer čim siđe sa 25 na 15 ja izgubim par km/h i na svakom treningu na kojem sam do juče mogao da odvrtim recimo 33 prosek odjednom idem 30 a i to mi teško i celom dužinom jecam

e sad na trčanju se to manje primećuje, čak kažu da brže trčiš na +15 nego na +25 što mi se jučeu KG baš i nije dogodilo jer se naoblačilo i dunula neka ledena vetrina tako da sam se na licu mesta odlučio za 10km a ne za 21, ko bi se mrzo tolko dugo

eto počeo sam da pišem o nedelji a rekao sam da ću sad samo o ponedeljku, dakle fingers crossed in bocca al lupo držte mi pesnice još malo pa ću se otisnuti u neizvesnost ove ledene polarne zime koja nas je snašla evo samo sedam dana nakon septembra odnosno 15 dana nakon kraja leta, buuuhuuuaaaa

Nema komentara:

Objavi komentar