30 svibnja 2021

vrujci berkovac paležnica planinica struganik


sve je to bilo lepo i video sam na koje brdo bih voleo da izađem, ali je problem bio što do tamo baš i nije bilo prohodnog puta. elem:
putem kojim smo već planinarili tojest obeleženim penzionerskim stazama za pešačenje (iz banje) sam stigao navr' jednog sela, odakle sam odavno merkao prečicu da se spustim na drugu stranu.
prečicu sam brzo našao jer se u prirodi videla bolje nego na karti, jedino što je put više bio za konje i volove nego za traktore pa sam na sopstveno užasavanje morao (iako je nizbrdo) na par mesta da proguram kroz veliko stenje koje je provirivalo iz zemlje.
kasnije je moglo da se vozi mada povuci-potegni, prestrm prašnjav put i u krivinama izlokan, no "na pomoz bože" sam se nekako spustio u to "selo preko puta".

e tu naravno nije bilo mobilne mreže i na kartama sam video samo jedno veliko mutno NIŠTA. nekad davno sam ucrtavao moguće prolaske no ko zna kuda, pa sam u nedostatku navigacije krenuo jedinim mogućim rešenjem, dalje uzbrdo "dok ima puta". asfaltić je ubrzo prerastao u lep širok makadam i par kilometara sam bio baš zadovoljan.

tu negde na iskraju sam naišao na čoveka koji je na traktorsku prikolicu izvukao kamenje iz reke, i raspitao se za prolazak ka velikom planinskom asfaltu "odmah tu na nekoliko kilometara uzbrdo".
eeeeeeeeee, reče čovek, nema o'toga ništa. nekad je možda i bio put, sad je sve uraslo, nemo'š proći nema šanse.
nego ima drugi put, kad pregaziš reku (?) nemoj pravo nego idi levo "uz boriće". i tu imaš puta, biće neke livade na kraju kroz koje treba da prođeš ali ćeš se već snaći, jel imaš navigaciju? (!!!)
imam navigaciju al nemam signal tako da mogu da je okačim mačku o rep, nasmejasno se obojica od srca.

i uz te boriće sam takođe krenuo da vozim dok mi na 15% kamenitom usponu nije prednji točak par puta odskočio i kao praćka me maltene bacio na leđa, pa sam i tu izgurao prvi strm deo, posle je mestimično moglo da se vozi gde je iole ravniji makadam.
posle je bilo malo spusta pa malo uspona pa ta famozna livada kroz koju je pre mesec dana neko prošao traktorom pa sam po tragovima ulegnute trave shvatio da je prolazak uopšte smislen. ko bi se odatle vraćao istim putem, bila mi je najužasnija pomisao.

i onda je na tortu došao šlag. bukvalno 30% izlokan uspon kroz šumu i šipražje, kilometar dugačak, dok guram biciklu prednji točak mi je u nivou ušiju, eto koliko je strmo. sad već definitivno nema povratka, makar morao da preletim dalje.
agonija je trajala par desetina minuta, u neverici sam se osvrtao kako je moguće da je ovuda ikada iko ičim prošao, osim eto jedino da je vodio konja da mu izvlači drva, delovalo mi je nemoguće i za traktor.

i kad sam izašao na zaravnjenje i kada je počelo da se pojavljuje još puteljaka, shvatio sam da sam blizu civilizacije, tuda dakle iz gornjeg sela silaze da kradu šumu pa skreću levo i desno i sada se svi ti puteljci uključuju u jedan sve veći.
e tu je na šlag došla trešnja!
u vidu zaravnjenja od kilometar svog u blatu. dva kolotraga od traktora prepuna vode i blata, okolo negde suvkasto blato negde pokoji kamen, ali sve u koprivi i trnju.
nekako sam uz ivicu gurao biciklu gde je moglo, negde je nosio, taj deo mi je još najsporije prolazio jer da je put održavan tuda bi lepo moglo da se vozi, ali kroz kolotrag pedalj dubok pun vode i blata čak i da se zainatiš ne može da se vozi iz prostog razloga što je toliko duboko da bi pedalama udarao u onu zemlju sa strane i ne bi odmakao dalje od metar.

kad je i to prošlo prošla je i agonija, definitivno nije bio krug za biciklu, eventualno da se negde u nekom od sela ostavi bicikla pa da se propešači i napravi nekakav krug, ali ovako sigurno ne. no dobro, napravih kombinaciju. predeli i pogledi jesu fantastični ali bogme namučih se propisno.

znam da je mnogima i ovo super provod, ne žalim se ni ja, ali kad krenem biciklom mnogo više volim da je što više puta prohodno, nisam ljubitelj guranja kroz duboku travu ili trnje, razmišljanja da li ću probušiti obe gume ili nagaziti na zmiju, to mi nekako ipak nije deo biciklizma pa čak ni ovog izlet-rekreativnog. 
al bože moj, nekad ubodeš bolju stazu, nekad nadrljaš, sve je za ljude.

Nema komentara:

Objavi komentar