gledam par frendova tu kako se raduju vožnjama
jedan uzeo novi bicikl, pa ode po 30km popodne posle posla
obično se setim da napišem nakon posla jer posle posla deluje zbunjujuće pa da olakšam, no evo sad se nisam setio na vreme
sutra opet 30km posle posla
za vikend malo duže
i svaki put slika svoj bicikl da stavi fotku na stravu
to je obaveza svakog rekreativca, ako nisi slikao bicikl na nekom lepom mestu u toku vožnje, kao da nisi ni izašao iz kuće
raduje se čovek, lepo mu što ima lep bicikl, uživa, to mu je najbolji drug, drug na drumu, školski drug bračni drug i sve ostalo iz vremena SKOJ-a
ovaj ima ženu doduše, koja stalno kuka kako on ne prestaje da gleda oglase iako je tek kupio novi bajk, ali eto, njemu je to na prvom mestu, žena može malo da pričeka na trenutak pažnje
ja sam obrnuti slučaj, ja brže kupim nego što on pogleda oglase
jutros sam opet otišao Gravelom, tako mi je bilo najbrže
a i teren je bio baš za njega
previše rupa i lošeg asfalta za cestovnu a premalo rupa za mtb
baš mi je prijalo, da se podsetim kako smo ovde nekad trenirali
nakupilo se 3/4 kilometra uspona, na samo 40-ak km
za jedno friško jutro, nepuna dva sata, prava mera pred posao
ako mi je to bio "potaman trening" kada sam mogao da vozim 200km bez problema, zašto mi sada ne bi bio?
zašto da samo merkam nešto predugačko?
a ovakvih kružića ima koliko hoćeš.
posebno su prikladni sada kada se dani skraćuju pa sunce izlazi sve kasnije, ne mo'š više baš u 5 krenuti...
noge su u kriminalnim bolovima od onih 7km trčanja juče, prosto ne verujem da je ovo moguće, ovoliko se de-trenirati za samo (!) tri meseca...
Nema komentara:
Objavi komentar