na prolasku biciklom kroz obližnju varošicu, stanem da na česmi na gradskom trgu natočim vode u bidon.
utom primetim mačkicu (na pola između mačeta i mačke, 5-6 meseci) kako je uhvatila nekog popka (onaj skakavac u travi) pa ga malo poklopi šapom, pa ga pusti da odskoči pedalj, pa ga merka, pa ga opet poklopi šapicom, i baš mi je bila zabavna, praznik za oči.
kao nekada ljudi u selu, nije im trebao ni televizor a kamoli internet, imali su oči koje vide puno bliže od toga.
u tom trenutku tzv. perifernim vidom primetim da mi neko prilazi, drugarica koja je već nekoliko godina u nemačkoj, došla tu kod svoje svekrve u goste.
"saleeeee, moraš doći gore na plac (imanje).
gore je tvoj stari drug (njen muž) i još neka familija, a baba anđi je rođendan!"
produžim gore, ima kilometar ozbiljnog uspona, oni svi naginju neku providnu rakijicu a nisu imali nijedan hladan sok pa sam morao i ja da se alkoholizujem popivši jedan radler.
srećom nije bilo policije u povratku.
no za svaki slučaj sam se vraćao uglavnom sporednim putevima, sa puteljka iza aerodroma sam malo posmatrao kako onim vitlom na kamionu zaleću jedrilice u nebo koje se posle pet minuta spuste na istu pistu i tako u krug.
Nema komentara:
Objavi komentar