nakon bombe, petarda
kao i svake nedelje, imao sam povelika očekivanja
to ustvari ne očekujem Ja, nego onaj Ja kojeg se sećam
i koji je Nedeljama išao na Epske Vožnje
imao sam par planova, svaki dvesta posto veći od mogućnosti, i kao i svake Nedelje, a svi koji makar letimično prate ovaj blog, mogli su mi i unapred reći "poče Ibro pričati o dužinama o slavi, mi ga odgovarasmo, Ibro ne budali"...
no nisam odustao, nisam obrnuo nazad, rekoh daj da izvučem koliko može
i na kraju nisam premalo ni izvukao
nekih 60-ak km mrljave vožnje, nit lagano nit rikaveri, nit tempo nit dužinica, nit strukturisano nit haotično
pokušavao sam da ispravim onaj disproporcionitet (?) i da mi leva noga što više gazi poput leve, no kako na tren izgubim koncentraciju, odmah dođem do 38:62%
katastrofa
kako sam ja to tako godinama vozio, nije mi jasno
bez osećaja šta se događa
deset puta re-kalibrisao pedale, da proverim da nije neka greška, savršeno su postavljene, pločice na sprintericama takođe, i uvek isto
reko mi je čet da je desnica radni konj, i predložio neke workautse
mislim da ću sutra isprobati novi fensi mtb
i na njemu iste pedale
što bi reklli ovi koji idu po doktorima "da čujem drugo mišljenje"
Nema komentara:
Objavi komentar