29 studenoga 2019

sat posle

sve će početi sat posle zadnjeg razumnog trena za početak
ukratko, još jedan petak mi je ispao crni petak ali nažalost ništa nisam kupio upola cene nego mi se crno piše ako pokušam da izguram sve zacrtano za ovih 24 sata

jutarnje trčanje je ispalo okej, prošao sam po prvi put završenim starim putem za manastire, sva klizišta su (za sad!) sanirana i sve je preasfaltirano, čak su i linije uz bankinu nacrtali i danas su još jedino bili radnici koji postavljaju branike po krivinama

nakon toga sam našao poruku da me majstor zvao da je auto gotov, tu sam progutao knedlu ali dobro, na kraju je ispalo samo trećina knedle obzirom da je uspeo da zameni filter na uljnoj pumpi a da ne menja celu jer bi me to koštalo kao 4 para patika sa ovim black friday cenama

obzirom da na poslu nije bilo previše posla mogao sam da se izvučem (pitanje je od čega jer između dva trčanja nema ničeg lepšeg nego sedeti u toplom i raditi - NIŠTA) pa sam doterao auto i rešio da zamenim točkove

onda sam shvatio da je one na kojima su zimske gume opet nekako nagrickala korozija i tu sam prelomio da to jednom mora da se "sredi" pa sam sve oribao čeličnom četkom odnosno dodatkom za bušilicu u obliku žičanog tanjirića koji mi je fino napunio nos prašinom ali hej, bar će mi biti dobar hemoglobin ako se željezo može ušmrkivati kao neke droge

onda sam (ovo bi mi učiteljica podvukla crvenom hemijskom jer sve pasuse započinjem slično ili isto) uzeo onu tri-u-jedan boju protiv rđe i njom fino premazao sve 4 felne spolja i iznutra, e dobro nisam skidao gume naravno pa sam to ponegde zabrljao ali koga briga

onda sam letnje točkove oribao i iz guma povadio sve kamenčiće a bogme i jedan klin duži od centimetra koji je srećom ušao pod povoljnim uglom (?) pa nije stigao da oslobodi onaj vazduh zarobljen unutar gume, bogu hvala

i ništa, onda sam nešto malo pojeo i pao kao pokošen ovde pred kompjuter da se malo žalim, a mrak će za pola sata, a bicikla mi je ostala 4km od kuće pred radionicom odakle sam uzeo auto, i sad bi trebalo negde OKOLO U VELIKOM KRUGU stići do te bicikle, dakle imam 20 minuta da završim blog, još malo se odmorim, presvučem, otrčim barem desetak kilometara, i biciklom se vratim kući

hmmm, nešto neće ići po planu al dobro, poneću lampu da me niko ne uhapsi pa ću se očigledno vratiti biciklom po mraku, jeeeee biiiiii gaaaaaa

u žurbi mi je onaj izazov pao u drugi plan, nisam stigao manično da proveravam kako se pomeram na rang listama, kako onim sveukupnim tako među ženama (!) no sa ovim ritmom trčanja (jutros 15km) svakako sam dodatno napredovao, pitanje je koliko

takođe sam skontao još jednu GROZNU stvar a to je da od 255 hiljada prijavljenih nisu svi potrčali makar metar nego se svakom učesniku plasman vodi kao xxxx / 230,000 jer se valjda računaju samo oni koji imaju makar metar

na stranu bolesna činjenica da se 25 hiljada ljudi prijavilo u izazov koji se ni manje ni više zove DISTANCE CHALLENGE a da se nisu pomerili ni metra, ali hajd, svet je već odavno otišao u kuvajt, a na meni je onda dakle ostalo da se zarad plasmana u prvih 1% pomerim ne na 2550. mesto nego na 2290. što može biti još dodatnih desetak kilometara možda, hmmmm

subota 30.11. će biti jako zanimljiv dan
za nedelju ne znam ništa, od jedne trke sam odustao a sutra ću napisati zašto, a od druge još uvek nisam mada mi je malo podaleko no start je iza podneva pa je sve moguće
pratiti vremensku prognozu, a noge će jecati i slediti idejnog vođu

Nema komentara:

Objavi komentar