još sutra, pa Oktobar

juče sam u rano jutro po suncu izgitovao dva prozora a jutros ih po kiši i ledenom vetru ošmirglao, sada čekaju farbanje u Novoj Biciklističkoj Sobi koja je napokon zasijala kada je prekjuče čovek odneo poslednja dva stara ormara.
još samo da dole snesem dva trenažera i poslednji par "točkova viška" i sve će leći na zamišljeno mesto

kao što sam najavio sinoć, evo ideje za današnji blog
umesto mene, napisaće ga chatGPT

"Izmisli priču o maratoncu koji je ostario mnogo brže nego što se nadao."

ChatGPT je rekao:

U malom gradu na obali mora, živio je maratonac po imenu Luka. Bio je poznat po svojoj brzini i strasti prema trčanju. Svake godine sudjelovao je na najpoznatijem maratonu u regiji, gdje je osvajao medalje i stjecao simpatije svih koji su ga poznavali. No, unatoč njegovom uspjehu, Luka je osjećao kako mu vrijeme polako izmiče.

Jednog jutra, dok je trčao uz obalu, primijetio je kako mu se tijelo ponaša drugačije nego prije. Mišići su ga boljeli, a dah je postajao sve teži. Iako je bio u četrdesetima, osjećao se kao da je prošlo desetljeće otkako je zadnji put trčao bez bolova. S vremenom je shvatio da je starenje brže došlo nego što je očekivao.

Unatoč svemu, Luka nije odustajao. Odlučio je sudjelovati u posljednjem maratonu svoje karijere. Pripremao se mjesecima, trčeći svakodnevno, ali s vremenom je sve teže napredovao. Sjećajući se svojih najboljih trenutaka, odlučio je da će se boriti do posljednjeg daha, neovisno o ishodu.

Na dan maratona, dok su se trkači okupljali na startnoj liniji, osjećao je uzbuđenje i tjeskobu. Na njegovom licu bila je mješavina radosti i tuge. Utrka je počela, a Luka je trčao s punim srcem. Svaka milja bila je borba, ali u njemu je gorjela strast koju je osjećao cijeli život.

S približavanjem cilju, shvatio je da će završiti maraton, unatoč svemu. Kada je prešao finish liniju, bio je iscrpljen, ali i ispunjen. Odjednom su ga obasjali aplauzi publike, a njegovo srce bilo je ispunjeno ponosom. U tom trenutku, shvatio je da maraton nije samo o brzini ili medaljama, već o putu i strasti koju nosimo sa sobom.

Iako je starenje donijelo izazove, Luka je pronašao novu snagu u svojoj ljubavi prema trčanju. Postao je mentor mladim trkačima, dijeleći svoje iskustvo i znanje. Naučio je da iako tijelo stari, duh može ostati mlad, a strast vječna.

I tako je Luka, maratonac koji je brže stario nego što se nadao, pronašao mir u tome da je trčanje više od same utrke—bio je to put koji nikada ne prestaje.

No nažalost, meni uopšte ne treba Neko ko će mi pisati blogove dok ja šmirglam prozore, meni treba neko ko će šmirglati prozore dok ja pišem blog!

Nakon ovoga prepravio sam upit u "Izmisli priču o maratoncu koji je ostario mnogo brže nego što se nadao, te zbog toga pao u depresiju i potpuno prestao trčati" na šta sam dobio još triput duži tekst koji ni sâm nisam pročitao pa ga ni ovde neću kopirati :-)