odnosi se (naslov, ne emina niti njena pesma) na to da sam u žurbi zaboravio da popijem antibiotik protiv Lajmske.
naime dogovor je bio da lola krene ponikom a da ja otrčim 4.5km uz reku, da dalje odemo na izlet kroz reku stazom koja je preseca desetak puta (peremo noge tamo odakle ostatak grada pije vodu) tojest hajk, pa nazad sve istim putem ali obrnutim redosledom.
kad smo došli kući planirali smo sat odmora dok prođe kišica, no zatekli smo 10 propuštenih poziva od neke dalje rodbine, rekoh neko je crko garant.
no ne, oni prolaze kroz grad za sat i po da da se nakratko vidimo.
tako smo bez pauze odjurili u 13h sa bisagama punim hrane za napuštene životinje, Lola je okrenula posle 10k i prve lokacije a ja sam nastavio dalje skoro do predveče.
i termin u 14h za kapsulu je otišao ća'
tešio me je AI da ne moram očajavati ako narednih 14 dana ne propustim nijednom, nada se da neću jer čak imam i list papira milimetarskog u koji sam išpartao sve i popunjavam polja u koliko sati sam kojeg dana popio.
otprilike imam malo veću pauzu noću jer ne spavam baš u isto vreme kao robot, pa tako imam tri kapsule na 7 sati po danu, a pauzu od 10h noću što je u granicama okej-a.
mada se trudim da i to malo ispeglam.
vlaga je bila nenormalna pored reke pa sam crkao od sparine, izgleda da je bolje bilo iskoristiti neko hladno jutro (naredne nedelje najavljuju svitanja i sa 11-13 stupnjeva) umesto ovog oblačnog koje "nije bilo za biciklu" ali je zato bilo još manje za trčanje.
Nema komentara:
Objavi komentar