09 listopada 2020

nadražaj

e baš sam danas bio rešen da odmaram ali me nije htelo :-)
ujutru na pijacu pa 20-ak km lagano biciklom pa na posao, pa posle posla još malo biciklom na drugu stranu grada da nešto obavim(o) i zastanemo sa profesorkom iz srednje da malo ćakulamo, doslovno pet sekundi nakon što mi je kurir javio da mi donosi patike.
stavio sam u porudžbenicu napomenu da se javi 30' ranije ali klinac, oni to izgleda ne čitaju.
i tako stojim sa profesorkom, ona razvezala, meni negde u malom mozgu neki patuljak tapka nogom od nestrpljenja i svo vreme računam koliko će mi trabati ako malo popričam, ako još malo popričam, ako još samo malo ne prekidam ženu koja je oduševljena što me je nakon toliko godina ipak prepoznala.

i tu sam odalamio sprint biciklom kroz bukvalno sve crvene semafore, po trotoarima, nisam nikog pregazio ali bogme u par navrata je bilo gusto.
ulećem u svoju ulicu, vidim kombi dve kuće ispred, kočim pored njega ili što bi klinci rekli "potpisujem" i kroz prozor vozaču dovikujem STIŽEM POD ROTACIJOM!
bilo je negde 12 minuta možda od vremena poziva.
on me gleda belo, pita koji broj?
kažem tačnu adresu, on kaže e onda ne čekaš mene nego nekog drugog kurira, ja na tu adresu ne nosim ništa.
palim telefon otvaram viber i gle zaista dobio sam poruku od druge službe, nisam stigao ni da vratim telefon u džep kad eto ga moj kurir doleće takođe pod rotacijom misleći da ga čekam ko zna otkad.

dajem mu pare, daje mi paket, grozničavo cepam ambalažu da proverim da li su prave patike i pravi broj, da odmah vratim dok još nije otišao.
vadim plave bruks ravena 45 sijaju se kao sunce jarko odmah skidam svoje šarene noosa 11 koje sam nosio na posao i probam ove nove, prvi utisak je kao da su mi ih po meri pravili.
bonbonica, sreća sreća radost.
nakon stotinu raznih patika koje su uvek ali baš uvek leva od desne morale da imaju par grama više ili manje, napokon dve skroz iste 295+295g što kontam da najviše zavisi od količine ubrizganog lepka mada nemam naučni dokaz za tu tvrdnju.
oduševljen sam i đonom koji je dosta rebrast, pošto asics uglavnom pravi neke ravne đonove za glatke ulice, barem na ovim pro modelima koje ja kupujem.
nakon nekog vremena dok ih malo razradim biće mi fantastična alternativa za off road.


svaki put kad tako "ubodem" dobre patike za male pare, dođem u iskušenje da brže-bolje naručim još jedan par, sve kontam DOK IH JOŠ IMA, ali iskustvo me je u zadnjih dobrih desetak godina naučilo da se uvek pojave neki novi modeli i da mi po pravilu ta dva para istih patika potraju godinama duže nego što sam zamišljao i što mi je uopšte potrebno, i onda se iz jedne polusezone u drugu ujedam za guzicu zašto sam pokupovao toliko patika i eto realno imam u čemu da trčim još par godina, A GLE ŠTA SE SVE NOVO POJAVILO NA SNIŽENJIMA.
eto u danu bez nekog bitnog treninga se ubacilo jedno turbo ubrzanjce, kao da sam otrčao hiljadarku.

patike su ostale kući, ja blog pišem sa jednog predivnog jezera a za sutra sam poneo asics ds racer, one sa malim gumenim krampončićima u kojima sam otrčao i jedan od Sljemenskih maratona.

Nema komentara:

Objavi komentar