03 listopada 2020

nije virtuelno

prošla je i ta nova nova najnovija trka, prvi put u novom gradu, nova staza, nove krivine, sve novo.
odmah ću da se ubacim u početak četvrtog i poslednjeg kruga.
pretičem na svakih par stotina metara po nekog, i razmišljam kako ih sve onako iscrpljene i samoprecenjene možeš razvrstati u tri grupe:
one koji bi voleli da se trka završila posle prvog kruga, one koji bi voleli da je kraj bio posle drugog, i ove najjadnije koji bi život dali da su im nakon tri kruga viknuli "kraj!!!"
e ali opet moraš onom ulicom beskonačno uzbrdo pa taman kad predahneš 50m i poliješ se vodom dolazi do završnog strmog uspončića gde su mnogi čak i prohodali.
ne mogu sa telefona ni sa tableta da vozam stazom uzduž i popreko pa da tačno odredim vreme prolaska kroz start/cilj ali po sećanju sam prvi krug završio oko 11'30'', pa sam računao da je to puta dva = 23 minuta pa opet puta dva (za 4 kruga) = 46 minuta i rekoh to je skroz ok za ovakvu stazu.
ajd što je uzb nizb nego što na spustu kroz parkić imamo nekoliko takvih krivina da se polomiš (ili puno usporiš).

i onda se lepo sećam da sam u drugom krugu (č i n i    m i i i     s e e e e ) tj čini mi se da se lepo sećam da sam imao nešto malo preko 23 minuta i rekoh eto ti ga sad usraću trku baš kao i svi ovi ostali početnici sa kojima se ovde ganjam, dok je elita otpičila negde u daljinu.
i onda, e to onda me kopka, treći krug za koliko sam prošao i da me ubiješ ne znam da li sam bio na tragu planiranim prolascima, dakle trebalo mi je 23 + 11.5 = 34.5 minuta, baš nemam pojma, biće zanimljiviji onaj blog kad dođem kući i sednem za komp.
ali iz nekog razloga sam mislio da stalno dobijam nove sekunde gratis na onaj svoj plan.
i onda sam malo pružio korak i kao da sam se tek tada skroz zagrejao, u poslednjem krugu.
sada ću pak s kraja da se vratim na početak kada sam otišao na zagrevanje.
prva trka od 5km je kasnila 15' i nije bilo nikakve naznake da će naša iznenada početi na vreme.

na semaforu je pisalo 47 minuta i nešto, neki su još hodali stazom, ja otkaskao u onu rupu gde je bio okret i gledam kojim ulicama da se popnem nazad na start, i kad sam ugledao startni pravac pisalo je na semaforu nešto tipa -3 minuta!!!
tu sam još onako pokočen i drven uradio par ubrzanja i ugurao se u gomilu.
da te bog sačuva, prva dva kruga sam bio sav nekako trom i usporen, delovalo mi je da su mi noge u nekom stanju "samo što nije grč" i nakon oba spusta sam uzbrdo trčao kao po jajima.
sad se opet vraćam na kraj, pretičem par njih nizbrdo, još dvojicu uzbrdo, još dvojicu u parku, još jednog u zadnjoj krivini i obzirom da nosi dres nekog udruženja iz grada domaćina bodrim ga da finišira i utrčavamo zajedno u cilj, kao osmi i deveti.
mislio sam da je ispred mene barem 20 ljudi no kada sam došao do sudija da se pozdravim jer se odavno znamo, jedan mi je sa onog papira na koji zapisuju redosled da bi posle prepisali u laptop, rekao plasman, što me više začudilo nego obradovalo.
šteta što nije bio polumaraton, delovalo mi je da sam mogao još ovoliko bez velike muke a za ostale baš i nisam siguran heh.

no sve to uopšte nije važno, došao sam da vidim jedan grad iz novog ugla, novu trku, novu stazu, sve je bilo super i pasulj i krofne i proglašenje i medalja i majice i sva ona voda na dva mesta na krugu od samo 2.5km što znači da sam mogao da se polijem i srknem gutljaj osam puta, dakle na svakih pet minuta, pa nije ni čudo da sam nekoliko tih okrepnih stanica zaobišao.
naravno da nikog drugog za to ne boli dupe ali ipak ću reći da sam sinoć imao jednu od najgorih noći sa najviše prevrtanja i nameštanja a najmanje spavanja zbog bola u rebru, a danas je to volšebno prošlo neprimećeno, biće da sam opet preterao sa brufenima ali šta ću.
čim sam završio trku i presvukao se odmah sam prijavio rezultat i dobio treći u nizu virtuelnih sertifikata, nakon dva polumaratona sam eto overio i desetku i obzirom da prihvataju rezultate iz dana pre i posle događaja (Virtual London) u tom trenutku sam bio petoplasirani od svih nekoliko desetina prijavljenih širom sveta, znači možete da kažete da poznajete jednog živog superstara što se tiče virtuelnih trka.


sve ovo bi bio vrhunski događaj da nije u senci onog sutrašnjeg koji bi trebao da ga zaseni, e a sada da li očekujem previše to ćemo tek saznati.
doručak je uračunat u cenu apartmana, dakle sutra omleeeetttttt sa siroooommmm srce herc heart cuore jessssss

Nema komentara:

Objavi komentar