možda dok je još Jesen odem pred ručak s kučetom u šetnju
jutros mi se opet niti jeste niti nije trčalo, mada sam sanjao kojekakve planove
no svaki Veliki Plan neminovno donosi iskakanje iz redovnosti
možeš jednog dana lupiti 21km ali sutra teško da ćeš preko 3-4 km a onda se zamor možda prenese i u prekosutra i odjednom sve ode ća'
ima i ta jedna sitjuejšn, a to je da kada sam pun samopouzdanja i verujem da ću daleko stići, onda se ne libim da krenem negde malo dalje od kuće
prosto rečeno, da se malo UDALJIM
ali ovako kad noge neće-hoće, onda mi je lakše da sam uvek "u blizini"
tako sam i jutros bio malo u blizini, kružio po kvartovima, pa krenuo na jedan polukrug koji mi je tu nekako uvek nadomak, po perivoju
e ali odatle ima mala "deviazione" (barem tako piše u italiji kada se radi neki put pa šalje na Obilazak) puteljkom koji su mi dečica pokazala pre 20 godina kada smo gore trenirali na stadionu, zvali smo to "pored Bunara"
bila neka rupa ozidana, taj bunar, kada se spustiš do potoka pa ispod nekih kuća
i onda odatle par stotina metara uspona "na nos"
i onda odatle par stotina metara uspona "na nos"
rekoh ovo ću sve istrčat
bilo mi teško
ali sam grizao
zamišljam da je treći krug na Sljemenskom i da me Janko gleda odozgo a ja jedini trčim i svi oko mene hodaju
barem je tako bilo pre 15 godina, sada bi najverovatnije svi trčali a ja hodao
barem je tako bilo pre 15 godina, sada bi najverovatnije svi trčali a ja hodao
no eto u mašti i u stvarnosti ja istrčah do vrha, pobedih trku, i probudih se
tu me spičio vetar a imao sam još 5km do kuće pa sam opet obukao tanki windstopper, i nekako se dokotrljao nazad
izašlo mi 14km
to je ono o čemu sam pričao
napravio sam još malo zalihe, i sada mi fali samo 24km da poravnam prošlu godinu, odnosno fali mi 114km u zadnjih 10 ZIMSKIH dana da zaokružim do 1500km
Nema komentara:
Objavi komentar