nekada ranije su deca sama išla u školu a sada su čak i školska dvorišta otključana pa mamike kruže atletskom stazom ne bi li svoje mezimce istovarile direktno na stepenište škole, jer im se od više od deset koraka može desiti nešto grozno.
usput i tatike voze decu u obdaništa a ja kao po klincu na koju god stranu krenem moram pored dva vrtića proći, zaboravio sam da li miki solus peva hoću u vrtić ili neću u vrtić, ja svakako neću.
pa sam krenuo na trčanje (lagano, nakon tempa juče) pa sam se predomislio jer me to "košta" tuširanja i više vremena nego šetnja, uzeo sam ovu debilku od psa i prošetao je malo uz-niz reku.
to "malo" iskreno ne znam zašto sam napisao, verovatno jer sam ga uporedio sa dužinom koju pređem na trčanju no na kraju nam je ispalo 8km i plus smo oborili brzinski rekord jer ona najviše voli da zastaje i njuška, no za razliku od uobičajenih dana gde se sat vremena davimo dva i po kilometra, danas smo nabili prosek preko 4 km/h što joj je verovatno lični.
Nema komentara:
Objavi komentar