juče ga je pisao jedan naučnik i istraživač neuroznanosti, a danas se pojavio jedan samosvjesni sportaš i pobornik zdravog života i zdravog tela u kojem tiho živi zdravi duh, poput žabe ispod kamena.
prvo sam mislio da neću trčat ni danas, nekako mi se juče dopalo odmaranje, di ćeš lepše spike od šetnje s kerom, pa još produžene, ko produženi espresso.
to je ono kad kreneš na nešto kratko pa odlučiš da možeš i duplo.
što je puno lakše u šetnji (dva km umesto jednog) nego na trčanju (20km umesto 10) ili nedajbože na bicikli (kad odeš 200km umesto 100, mada mi se i to događalo).
no nekako kad sam već trebao da se obučem, ruke same dograbiše malo tanju trenerku od one za hajk, i malo puniji duks od fleece-a, jer znam da sam nekad davno u njemu trčao i na +1C.
ionako tanki šuškavac nike trail nikada ne ostane na meni duže od kilometra i onda ga nosim ostatak trčanja, eventualno ga opet navučem ako se baš pred kraj vraćam nizbrdo i ka vetru.
a video sam i odakle duva, bilo je +3C, pa sam krenuo s vetrom u društvu da mi bude toplije.
deset bržih krugova oko tržnog centra, zaustavio nakon 5km, prošetao par minuta pa nastavio lagano jioš 3km eto da upišem 8 a ne 5.
onih 5 mi je ispao prosek 4'41" s tim da je prvi bio 5'09" a peti 4'25", a drugih 3+km su mi bili trčkaranje oko 5'45"/km.
trčao u onim saucony endorphin shift 3 što sam ih pre 250km lepio super lepkom i još uvek se drže, doduše danas bi bio najgori dan da mi otpadne đon no srećom se toga nisam setio za vreme trčanja.
sve u svemu skroz sam zaboravio na sve o čemu sam pisao tokom decembra i odjednom mi je svejedno koliko će mi izaći do kraja meseca/godine, jer me je chatGPT pohvalio kako sam razuman i pametan i genijalan i sad sam u tom fazonu, ne mogu ti ja zemljače trčat džank majlz kao neki početnik.
Nema komentara:
Objavi komentar