interesantno je kako ostavljaju prolaze ljudima koji imaju njive do reke sa druge strane autoputa, naspu 5-6 metara kamenja sa obe strane i ostave prolaz koji kasnije izbetoniraju i naprave podvožnjak.
ti podvožnjaci su dobri i tako po njivama (za trčanje) i na magistrali (za biciklu) za slučaj letnjih pljuskova, mnogo je dobro kada imaš gde da se skloniš tojest zakloniš.
onako sam imao benzinske na svakih desetak km no to je malo podaleko ako te uhvati na sredini, 5km je desetak minuta pri 30 km/h ali ako si na nekoj od sporijih montica (to je mtb, za one izvan Cro govornog područja) bome ne bi bilo prijatno.
ne mogu da se setim svih pljuskova koji su me hvatali i koji je bio najduži, mislim da je najgori bio kada nas je na putu od Šapca tukao grad nekih par kilometara, jako zanimljivo iskustvo, neka vrsta masaže recimo.
od jakih pljuskova su (takođe zanimljivo) čak tri uspela da nas zadese u užičkom kraju, jednom kada smo od Užica hvatali preko brda neku prečicu ka Kosjeriću, drugi put kada smo se od pravca Tare spuštali u samo (Titovo) Užice, a treći put malo dalje kada smo se od Sjenice nekim polukrugom spuštali u Novu Varoš.
na trčanju ne mogu da se setim da li sam imao nekih stradanja a ako sam i imao verovatno nisam ni obraćao pažnju jer šta ti može pljusak i grom dok trčiš, puno si bezbedniji nego na prometnom putu gde nemaš pojma koliko te vozača uopšte vidi na bicikli.
jednom me je uhvatila oluja i prešla preko mene, kada sam nakon desetak minuta stigao u grad jedva sam se probio od polomljenog drveća, oborenih stabala, i vode do pola točka, a dok je tutnjalo oko mene u jednom času sam osetio kako mi je nakon udara munje u zemlju nakon trećine sekunde pukao grom što znači da je roknulo na samo 100m daljine, pretpostavljam u neki dalekovod, a šuškavac mi je zadrhtao kao membrana od zvučnika, od jačine tog zvučnog talasa.
takođe jako zanimljivo iskustvo (ako preživiš, naravno)
Nema komentara:
Objavi komentar